Tko je Ivan Pokupec?
Muž, otac, sin… Isto što i većina ljudi u Hrvatskoj, ako izuzmemo politički aktivizam i invaliditet. Veliki idealist i uporni naivac. No smatram da je bolje ispasti naivan nego pokvaren.
Nakon vaše akcije sve se češće u javnosti spominje Slobodna Hrvatska…
Slobodna Hrvatska je aktivističko-politička stranka koju smo osnovali u Zagrebu početkom 2016. godine po izlasku iz jedne parlamentarne stranke. Trenutno smo supredsjednici Danijel Galović, Damir-Kristijan Rogina i ja. Motivacija nam je bila razočaranost i vlašću i oporbom te vjera da se 1. Članak Ustava Republike Hrvatske može i mora ostvariti. On kaže: “U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.” Udruženim radom HDZ-a, SDP-a i manje-više svih parlamentarnih stranaka od početka devedesetih do danas ta rečenica je svedena na mrtvo slovo na papiru.
Ideološki smo se opredijelili kao suverenističko-humanistička stranka te ubrzo profilirali kao na ulici najaktivnija i na društvenim mrežama najbrže rastuća stranka u Hrvatskoj. Već na svojim prvim izborima, par mjeseci nakon osnivanja, ostvarili smo rezultat najjače vanparlamentarne stranke – bez gotovo ikakvog političkog iskustva. To pokazuje da su građani željni novih, odlučnih i nekompromitiranih ljudi.
Iz koje parlamentarne stranke ste otišli?
To nije bitno, dogodilo se prije gotovo tri godine.
Recimo samo da smo nezadovoljni totalitarističkim i samovoljnim vođenjem stranke zatražili skupštinu koju po uzusima civiliziranog društva održava svaka politička stranka u jednoj demokratskoj zemlji. Osim HDZ-a koji redovito ima jednog kandidata za predsjednika. Kako bi sačuvali svoje političke pozicije, članovi vodstva te stranke su falsificirali dokumente i mi smo nakon toga kolektivno otišli. Iskoristili su poziciju “većeg brata” i pristup medijima da prošire priču da smo izbačeni zbog “pokušaja puča”, no to nije istina. Otišli smo, ogorčeni činjenicom da se nisu birala sredstva političkog uspona – od manipulacije do kaznenih djela.
Prijave su predane, a zašto se to već dvije godine drži u nečijoj ladici i kojem većem igraču su politički korisni – morate pitati nadležne institucije. Za nas je prioritet politički monopol HDZSDP-a.
Kojim temama se bavite?
Svima koje smatramo egzistencijalno važnima. Organiziravali smo prosvjede, tribine, konferencije za medije, skupljanja potpisa, podizali smo kaznene prijave… po pitanju GMO-a, izbornog zakona, ovršnog zakona, poreza na nekretnine, Lex Agrokora, stanja u zdravstvu… Svjesni smo prioriteta – prvo se trebamo okupiti i raščistiti političku septičku jamu koja nas i našu djecu egzistencijalno ugrožava. Kada to postignemo, kada svi budu siti, zaposleni i na toplome – onda možemo uz kavu i čaj raspravljati o ideološkim temama koje sada služe jedino manipulaciji i razjedinjavanju građana.
Mnogi takvoj borbi pristupaju defetistički, no naši rezultati su vrlo vidljivi: od onih virtualnih koji pokazuju da ćemo uskoro postati druga najpraćenija stranka na Facebooku, do vrlo konkretnih: uspjeli smo zajedno s nekim udrugama i inicijativama srušiti porez na nekretnine, podizanjem prve kaznene prijave protiv Martine Dalić inicirali smo njenu ostavku, godinu dana se bavimo slučajem Kujundžić čiju smo ostavku stražili još 2. veljače 2018., već skoro godinu i pol držimo problematiku ovršne mafije u fokusu javnosti kroz Inicijativu Ovršni ustanak, pokrenuli smo osnivanje fondova za pomoć ovršenima na lokalnoj razini diljem Hrvatske… Upravo međimurski župan Matija Posavec je prvi pokazao dobru volju i poduzeo konkretne mjere. Iako naše političke opcije nisu nimalo kompatibilne, treba ga javno pohvaliti jer je pokazao da ipak ima dobrih ljudi na odgovornim pozicijama.
Kakvi su vaši stavovi prema EU?
Domaći političari priču o tome uglavnom (kao i puno toga) koriste za jeftinu samoreklamu. Ili ju bez argumenata dižu u nebesa kao nešto bez čega se ne bi moglo živjeti, ili ju demoniziraju kako bi pokupili glasove proruski nastrojenih birača.
Mi smo eurorealisti. Pozdravljamo otvorenost granica i razmjenu dobara, ali ne pristajemo na odnos koji nije partnerski. Na kraju krajeva, tako nam je EU bila reklamirana od prvog dana predpristupnog procesa. Mnogi se ne sjećaju, no upravo je današnji premijer Plenković bio taj koji je tada dobio naputak iz Bruxellessa doći u Hrvatsku i uvjeriti nas da će ulaskom u EU korupcija nestati, lopovluk prestati, da ćemo se svi držati za ručice i nasmijani trčati kroz cvjetne livade. Dogodilo se ono što su svi ozbiljniji građani očekivali: Unija nam uzima puno više nego što nam daje. I ne samo novac ili prirodne resurse, već i suverenitet, pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini. Zauzvrat nam dio vraća, ali to nije dovoljno. To što je netko veći i jači ne znači da njegov odnos prema slabijemu smije biti podcjenjivački. Prvo Hrvatska, onda sve drugo.
Često HDZ i SDP navodite zajedno kao HDZSDP, unatoč njihovoj ideološkoj različitosti…
Ta ideološka različitost je najjače oružje kojim ostvaruju interesno zajedništvo. Nije se jednom dogodilo da su u Saboru zajedno dizali ruke ili da na lokalnoj razini vladaju zajedno u koaliciji. Niti se jednom dogodilo da su njihovi članovi zajedno akteri u aferama. To su stranke koje za nas nakon 28 godina neuspjeha i devastacije više nemaju apsolutno nikakav legitimitet. Njih treba pomnožiti s nulom i gurnuti u ropotarnicu povijesti te osigurati da njihovi istaknuti članovi i suradnici više nikada ne sjednu u javne fotelje. Previše je neobrađene zemlje i praznih staja diljem Hrvatske – ima posla za njih.
Ostale manje stranke su u pravilu samo paraziti koji četiri godine procjenjuju koja od ove dvije im je isplativija te se tako ideološki okreću. Najstarije, stožerne hrvatske stranke su na taj način svedene na obično politikantsko kokošarenje. Jedini koji su vječito u vlasti su “manjinci” – etnobiznismeni kojima je jednako stalo do građana manjinskih narodnosti koliko i do lanjskog snijega.
Je li moguće maknuti HDZ i SDP s političke scene na demokratski način?
Naravno da je moguće. Ne podržavamo nikakve pozive na nasilne revolucije i uništavanja. Krv uvijek rađa krv, niti jedna revolucija nije rezultirala blagostanjem. Na kraju krajeva, uništavali bismo vlastitu imovinu. Kažu neki da sam na vrata Ministarstva zdravstva ili na ministra Kujundžića trebao bacati kamenje! Ne pada mi na pamet uništavati javnu imovinu niti pozivati na nasilje, to apsolutno odbacujem.
Ključ 28-godišnje izmjene HDZ-a i SDP-a nisu njihovi birači, dijaspora, niti izborne manipulacije – već ljudi koji bojkotiraju izbore. Otprilike dvije trećine birača ne izađe na izbore, što omogućava HDZSDP-u da kreira vlast po svojim željama i prohtjevima. Oni odbacivanjem svog dijela društvene odgovornosti i privilegije da sudjeluju u izborima koja je stečena krvlju, volan predaju u ruke upravo HDZSDP-u. Svaki punoljetni građanin Republike Hrvatske ima odgovornost biti politički informiran, izaći na izbore i dati glas po svojoj savjesti. Reći: “Ali nemam kome dati glas” – nije izgovor. Ako vam niti jedna od preko 160 registriranih političkih stranaka ne odgovara, imate odgovornost naći istomišljenike, osnovati stranku i ponuditi se građanima na političkom tržištu.
Ljudi uglavnom ne vole politiku. Zašto ste se vi počeli baviti njome?
Zapravo slučajno. Godinama sam bio aktivist za prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Kada sam video prizore s jedne nasilne deložacije, to me toliko duboko potreslo na emocionalnoj razini da sam se odlučio aktivistički uključiti. Ispalo je da na mom području nije bilo nikoga tko bi okupio ljude koji su slično razmišljali pa sam se ponudio organizirati prvo takvo okupljanje. Tako je počeo moj politički angažman.
Da se razumijemo – ni ja ne volim politiku, prezirem ju. No svjestan sam da to zapravo niti nije politika (borba za opće dobro), već – politikanstvo, borba za osobne ili partikularne interese. Također sam svjestan da će pokvareni ljudi vladati sve dok pošteni izbjegavaju politiku. Smrt Mattea Ružića u Zaprešiću je brutalan primjer te istine: da su se dobri ljudi u prosincu 2017. okupili pred Gradskim poglavarstvom kada je Gradsko vijeće uzelo Hitnoj službi 300.000 kuna i rekli: “Ne može!”, Matteo bi možda danas bio živ. To je bolna istina, ali moramo se početi suočavati s bolnim istinama ako želimo imati uopće šansu za život u boljoj Hrvatskoj. Na kraju krajeva, ja to ne radim iz nekih viteških pobuda koliko za svoju djecu jer ne želim otići u inozemstvo, želim da za njih postoji dostojanstveni život u njihovoj domovini.
Kako komentirate pojavljivanje novih stranaka koje su postale politički relevantne “preko noći”, poput Živog zida i MOST-a?
U principu je to iznimno pozitivno, jer je pokazalo da su vremena apsolutne vlasti HDZSDP-a iza nas. Više nitko ne može formirati apsolutnu vlast i to je odlično za demokraciju kojoj se tek počinjemo učiti. Negativno je jedino za HDZ i SDP koji nas pokušavaju uvjeriti da je pad vlade nešto katastrofično, nešto iznimno skupo. Padanje vlada je u zemljama razvijene demokratičnosti najnormalnija stvar. Ne radiš dobro? Odlaziš! Održavati lošu, frankensteinovski formiranu vlast poput ove HDZ-a, SDSS-a i HNS-a je puno skuplje od novih izbora.
Ono što me brine kod Živog zida i MOST-a je jedan makijavelistički pristup u politici u kojem je sve dopušteno ako vodi do političkih položaja. Način djelovanja im je identičan HDZ-ovom u ranim devedesetima: autoritativno unutarstranačko vođenje, pumpanje kulta ličnosti, bez biranja sredstava da bi se išlo naprijed.
MOST je dvije godine dizao ruke s HDZ-om. Preko noći je postao oporba i ama baš nitko iz te stranke nije stao pred javnost i rekao: “Žao nam je što smo dizali ruke za porez na nekretnine, Lex Agrokor, uništavanje prirode frakiranjem…” To je stvar osnovne ljudskosti i pristojnosti, ako ništa drugo.
Živi zid je priča za sebe, no o tom-potom. Čekamo da se pravne institucije pokrenu i razriješe nešto što je postalo poznato kao “kupaonska skupština”. Do tada o bivšima sve najbolje.
Planira se veliki prosvjed za 14. rujna na društvenim mrežama. Hoćete li ga podržati?
Da, Facebookom se kao šumski požar širi priča da sudac Mislav Kolakušić poziva na taj prosvjed, no on to nije ni na jedan način potvrdio. Ako stvarno on stoji iza tog prosvjeda, ja mogu reći da imam dovoljno povjerenja u njegove namjere i da ću se rado odazvati. No nakon 3 godine u politici imam previše iskustva i znam kako sustav funkcionira: određene političke stranke kroz svoje informatore organiziravaju prosvjede koji su unaprijed osuđeni na propast kako bi većinu građana dodatno učvrstili u sumornom uvjerenju da se prosvjedovati ne isplati, a one druge koji žele prosvjedovati iz plemenitih namjera okupljaju, daju im priliku da se izviču, ispušu i odu kući. Time zapravo otupljuju oštricu ozbiljnog otpora.
Da budem sasvim jasan – Slobodna Hrvatska je također kriva za to, više puta smo iz dobrih namjera radili neuspjele prosvjede. No shvatili smo da je svaki neuspjeli prosvjed PROTIV HDZSDP-a u krajnjoj liniji kada se sve zbroji i oduzme zapravo prosvjed ZA HDZSDP. Postoje drugi, pametniji i efektivniji načini pružanja otpora.
No u principu podržavamo svako građansko iskazivanje otpora, ako je stvarno građansko.
Za kraj, koje su političke ambicije Slobodne Hrvatske?
Većina još uvijek čeka dolazak nekog velikog političkog mesije koji će povesti sve nas u bolju budućnost. No to se neće dogoditi, kriminalna umreženost je preduboka. Dapače, svatko tko se predstavlja kao jedina opcija zapravo ima istu sudbinu: nekoliko postotaka glasova, par zastupnika u saboru i na kraju – ništa. Nikakvu mogućnost da osvoji vlast i mijenja stvari. Dakle takve mesijanske priče guraju oni koji se žele uhlijebiti u politici i oni koji svjesno ili nesvjesno rade za HDZSDP fragmentacijom protestnog biračkog tijela.
Mi vjerujemo u okupljanje političkih alternativa i akumulaciju glasova ljudi kojima je puna kapa starih lica i istrošenih priča. Zato ne predstavljamo Slobodnu Hrvatsku kao novog spasitelja, već kao ljepilo koje nastoji približiti istinske alternativce. Tu ne smije biti ega, mi ne tražimo od drugih da postanu članovi SH, niti inzistiramo da naši ljudi budu prvi na izbornim listama. Što se mene tiče, ja kao supredsjednik SH uopće ne moram ni biti na izbornoj listi – prioritet je da se sruši postojeća politička oligarhija. Hrvatska je za mene domovina, ne plijen koji će se podijeliti nakon izbora. Cilj nije vlast Slobodne Hrvatske, vlast je sredstvo kojim se treba postići bolja svakodnevica za svakog građanina Hrvatske.
Bojim se da mnogi politički alternativci to ne razumiju, ego im ne dozvoljava vidjeti da oni nisu ti koje narod čeka zadnjih 20+ godina. Nitko od nas nije. Ovakav politički sustav možemo srušiti samo – zajedno.
Tko to ne shvaća ne ide po boljitak, već po beneficije za sebe i svoje suradnike. A vrlo je jednostavno prepoznati takve ljude: oni vam uvijek govore ono što želite čuti, koriste javni novac da bi iskazivali svoju “veliku humanost”, vječito se stavljaju u ulogu žrtve. Njima nije do promjene sustava, već do toga da u ovom sustavu “njihove” zamijene “svojima”.
Mi smo suradnju ponudili svima koji nisu nikada sudjelovali u vlasti. Neki su nas glatko odbili, neki još uvijek kalkuliraju… No mi radimo na sebi, okupljamo ljude, dotjerujemo program i predstavljamo se borbom – ne riječima, već djelima. I građani to prepoznaju.
(R. Tomanić, foto: Slobodna Hrvatska)
