EU integracija zapadnog Balkana, nova metodologija proširenja i može li ona ojačati perspektivu članstva zemalja zapadnog Balkana u EU i opasnosti „stabilitokracije“ – bile su neke od tema o kojima smo razgovarali s Aleksandrom Tomanić , izvršnom direktoricom Europskog fonda za Balkan, donosi https://europeanwesternbalkans.com/
Europski zapadni Balkan: Prošle godine imenovani ste novim ravnateljem Europskog fonda za Balkan. Kakvi su vam planovi za budućnost i kako vidite smjer kojim će EFB krenuti u narednim godinama?
Aleksandra Tomanić: Moje imenovanje označilo je novi početak i iskoristili smo ovu priliku da provjerimo gdje smo i što želimo raditi u sljedećim godinama. Kontekst u kojem radimo dramatično se promijenio, nažalost ne u smjeru kojem smo se nadali.
Prepoznali smo potrebu davanja novog strateškog okvira. EFB će ostati posvećena procesu pridruživanja svih zemalja regije. Smatramo da je ključno pridonijeti vraćanju politike EU integracije, ukazujući na Solunski program i konsenzus o perspektivi zapadnog Balkana za članstvo u EU.
Stoga će naš rad s izvanrednim stručnjacima okupljenim oko BiEPAG-a – Savjetodavne grupe za Balkan u Europi – koji smo uspostavili zajedno s Centrom za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu, biti presudan. Ne možemo napustiti ideju europskog jedinstva i solidarnosti i prepustiti je populistima i strahopoštovanjima u namjeri da potkopaju te vrlo vrijednosti.
Tomanić, Dimitrov, Kurti; Foto: Minhenska sigurnosna konferencija / BMW Foundation Herbert Quandt
Nadalje, želimo iskoristiti u većoj mjeri zajednicu EFB – našu alumni skupinu od preko 500 dobro obučenih i motiviranih pojedinaca koji su sudjelovali u nekim od programa EFB-a u proteklom desetljeću. Ova zajednica je posebno i vrlo vrijedno dobro naše organizacije i želimo s njom raditi puno bliže, jer mislimo da utjelovljuje vrijedne kreatore promjena.
Dodajemo novu dimenziju našem radu, fokusirajući se na procese demokratizacije odozdo prema gore u cijeloj regiji. Unutar ovog područja želimo pomoći stvaranju zajedničkog znanja i razumijevanja o budućnosti regije, stavljajući potrebe i zahtjeve građana u prvi plan. Vjerujemo da svi društveni akteri – aktivni građani i građanske inicijative, akademija, organizacije civilnog društva – trebaju postići konsenzus o činjenici da budućnost našeg kraja u cjelini ovisi o istinskim reformama svih njegovih društava. Shodno tome, želimo doprinijeti pružanju sredstava koja će omogućiti informiranim i opunomoćenim građanima da poduzmu mjere i traže odgovorne institucije i demokraciju od donositelja odluka.
EWB: Što smatrate najvećom preprekom “europeizaciji” regije?
AT: Prije nego što odgovorim na vaše pitanje, moram priznati da mi se ne sviđa izraz „europeizacija“. Vidim to kao ostatak 90-ih, kada je naša regija doživljavala ratove, sankcije, devastacije, dok je Europa – ili bolje rečeno EU – izgledala kao svjetionik mira, stabilnosti i prosperiteta. Ta jaka polarizacija više ne postoji. I ovaj se simbol EU kao svjetionik promijenio – nažalost za našu regiju, ali i za samu EU.
EU je još manje homogeni blok kakav je bio kad je uveden izraz “europeizacija Balkana”. Međutim, unatoč činjenici da postoje brojni unutarnji problemi koji se tiču vladavine zakona, ekonomskog razvoja ili solidarnosti, EU je još uvijek cilj i smjer zapadnog Balkana.
Ali vratimo se onome što je ta „europeizacija“ u početku značila – odgovorne institucije, slobodu medija, vladavinu zakona, slobodan i pošten pristup tržištu, u osnovi svega pokrivenog kopenhagenskim kriterijima. Iako ove kriterije mogu ispuniti samo države pristupnice, također bi bila od pomoći jasnija posvećenost i predanost institucija EU i njenih država članica. Nesumnjivo da odgovornost za vlastitu „europeizaciju“ leži u vlastitom društvu, glasačkom ponašanju, našim zahtjevima kao građana. Kao glasači, naše vlade moramo učiniti odgovornim za pružanje onoga što je potrebno za postizanje ovih standarda kojima težimo.
Do sada su sve vlade regije još uvijek službeno predane svojim putovima pridruživanja EU. I EU uvjerava perspektivu članstva zemalja Zapadnog Balkana. I bez obzira na to, ne krećemo se u biti.
No, unatoč svim preprekama, danas u potpunosti prepoznajemo važnost borbe za europsku ideju, unutar EU, ali i izvan nje. Funkcionalne države, sustavi socijalne skrbi, načela ljudskih prava i vladavina zakona – to su vrijednosti koje moramo zaštititi tijekom ove krize, bez obzira na sve.
EWB: Mislite li da proces pridruživanja EU može zapravo transformirati ta društva? Mislite li da bi nova metodologija proširenja mogla ojačati perspektivu članstva zemalja zapadnog Balkana u EU? Mnogi stručnjaci, posebno iz BiEPAG-a, upozoravaju na opasnosti „stabilitokracije“.
AT: Vratimo se počecima. Proces pridruživanja EU zamišljen je kako bi se pomoglo zemljama Srednje i Istočne Europe da prođu kroz svoju političku i ekonomsku transformaciju i usvoje EU acquis communautaire , čime se pripremaju za članstvo u Europskoj uniji. Neko je vrijeme iskustvo zemalja CEE-a nalikovalo uspjehu. Danas vidimo da je riječ o nizu političkih kriterija bila rana presuda. Vladavina zakona ili sloboda medija više nisu neupitni dio države članice EU-a.
Zaostavština s kojom se naša regija suočila bila je drugačija. Osim političke i ekonomske tranzicije, Balkan je također morao proći kroz izgradnju nacionalnih država i poslijeratnu konsolidaciju. Danas vidimo da proces pristupanja EU ne može dati sve te otvorene izazove. Ali isto tako trebamo biti iskreni i priznati da to nije ni dizajnirano, niti ovlašteno za to.
Što se tiče nove metodologije, mnogo je toga već napisano i analizirano. Ima još puno otvorenih pitanja i nedostajućih detalja. Osobno mislim da nova metodologija u ovom trenutku nije bila nužna niti će se moći nadoknaditi nedostatak političke volje. “Stara” metodologija imala je sigurnosne i korektivne mehanizme, poput balansne klauzule, koji nisu korišteni iz političkih razloga. Nova metodologija zahtijevat će još veću političku predanost i odlučivanje.
Trenutno imamo realnosti koje se mijenjaju doslovno svakodnevno i gledajući EU i sve izazove s kojima se sada suočava, moram se potruditi biti optimističan. EU se suočava s najvećim testom preživljavanja do sad, tako da ćemo morati vidjeti gdje će se kretati politika proširenja.
Oliver Varhelyi predstavlja prijedlog metodologije proširenja; Foto: Europska unija
Godinama je „stabilnost“ bila prioritet i tolerirana po cijenu demokracije. Premalo je bilo javno osuđeno i previše je prihvaćeno u tišini. Imali smo paradoks toleriranih i čak podržanih stalokracija, očekujući da se dogodi „europeizacija“. Kao što sam rekao, trebalo nam je previše vremena da shvatimo da se moramo boriti za “europeizaciju” naših društava, čak i bez javno izražene podrške odakle smo se tome nadali ili očekivali.
Promatrajući naš region, “stabilokracija” postaje pojam koji gotovo izaziva nostalgiju. Barem je u njemu sadržavao tragove demokracije. Danas se suočavamo s državnim zarobljavanjem, kako je konačno rečeno u posljednjem priopćenju Europske komisije. Ali nakon ove procjene, u praksi se nije puno toga dogodilo. Kao da se ova procjena odnosila na regiju, a ne na zemlje od kojih se sastoji. Sljedeći korak bio bi vjerodostojan pregled ove apstraktne procjene regionalnog stanja države po pojedinim zemljama – koja zemlja, u kojoj mjeri i uzrokuje posljedice.
No usprkos svim kritikama, dobro je vidjeti da se tijekom ove akutne krize zemlje zapadnog Balkana široko uključuju u mehanizme za odgovor na krizu i da se zadržava najveća od svih europskih vrijednosti – solidarnost. Nada se da će EU uspjeti pronaći hrabrost za punu unutarnju solidarnost, preduvjet za vlastiti opstanak.
EWB: Mi smo na Zapadnom Balkanu navikli da nas obuzimaju loše vijesti i sveukupni pesimizam, posebno kad je riječ o političkoj situaciji. Vidite li potencijal za promjene u regiji i odakle bi to moglo doći?
AT: Mnoge ankete u prošlosti pokazale su da ljudi nisu napustili regiju samo zbog ekonomskih razloga. Navedeni odgovori su uključivali pristup obrazovanju, pravdi i – danas važnijoj nego ikad – zdravlju. Ljudi su odlazili jer su čeznuli za odgovarajućom državom. Danas, suočeni s pandemijom, vidimo posljedice privođenja države jasnije nego ikad prije, a suočavamo se i s opasnošću nepostojanja odgovornosti, provjeravanja i ravnoteže.
Ali usprkos svemu tome, i dalje mislim da ima nade. A tu nadu donose i sami građani. Prvo vidimo postojanje regionalne solidarnosti i suosjećanja. Poplave 2014. pokazale su da je, kao i reakcija na potres 2019. u Albaniji, a sada i onaj na potres u Zagrebu prije samo nekoliko tjedana. Solidarnost, podrška, pomoć među susjedima. Ponekad je lijepo vidjeti da nakon toga slijedi i akcija države. Moramo pronaći načine kako konačno uspjeti ovu izraženu solidarnost prevesti u normalno vrijeme bez katastrofa.
Drugo, nadu daju ljudi koji se organiziraju u svojim četvrtima, ljudi koji se okupljaju kako bi se borili za svoje rijeke, parkove i gradove. Širom regije vidimo sjajne primjere kako ljudi potpuno prevladavaju etničke nacije i podjele i prepoznaju sebe kao građane kao svoje birače. U Tetovu (Sjeverna Makedonija), Albanci i Makedonci uspješno su se borili za čisti zrak u svom gradu. U Strpcu (Kosovo) Srbi i Albanci se zajedno bore da sačuvaju svoje rijeke od uništavanja malih hidroelektrana, a slični primjeri se mogu naći i u Bosni. Postoje također sjajni primjeri pokreta i inicijativa građana u Albaniji i Srbiji. Ti su ljudi uložili puno vremena i osobnog integriteta da bi stekli povjerenje u svojim zajednicama.
Ako se aktivno uključimo u pitanja važna za našu zajednicu, možemo iskorijeniti podjelu između nas i države. Država je naša država . Nadalje, potrebna nam je drugačija pripovijest. Ovdje političari uglavnom govore o ljudima , a mi smo već zadovoljni kad nas slučajno nazivaju građanima . Možete vidjeti kako političari u etabliranim i razvijenim demokracijama govore s poštovanjem o biračima , au manjoj mjeri, ali s još većim poštovanjem, poreznim obveznicima . Jezik je važan, pokazuje da su snage laži. A u našim ustavnim uređenjima u ovoj regiji (još uvijek) imamo demokratije, pa smo mi birači, mi smo suvereni. Moramo povratiti svoje dostojanstvo.
Dakle, da, vidim puno potencijala i puno posla pred nama.
EWB: Kako vidite ulogu istraživačkih centara na zapadnom Balkanu? Što mislite, kako je moguće povećati njihov utjecaj na donositelje politika?
AT: Kao što ste s pravom istakli, pitanje utjecaja je presudno. U našoj regiji uistinu imamo kvalitetne istraživačke centre, na raspolaganju je puno stručnosti i znanja. S ponosom mogu reći da je i EFB doprinio tome. Nažalost, donositelji odluka u većini zemalja izrazito su nezainteresirani za znanje, donošenje politika utemeljenih na dokazima, ex-post ili ex-ante analizu, podatke itd.
Budući da je izravni pristup istraživačkih centara njihovim prirodnim adresama trenutno nedostupan, to bi znanje trebalo podijeliti na drugim kanalima i s drugom publikom. Ako se učini dostupnim i proizvodi na takav način da ga veći dio zainteresiranih građana razumije, a da nisu stručnjaci za određeno područje, možda se može izvršiti pritisak druge strane na donositelje odluka. Dugoročno gledano, obrazovanje glasača stvorit će različite donositelje odluka. Naravno, to je dugoročan proces, ali bojim se da nema prečaca.
U razvijenim demokratijama možda će se luksuzni centri fokusirati na donositelje odluka i obratiti se onima koji donose odluke, a istovremeno biti ukorenjeni u mnoštvo stručnjaka i profesionalaca. Uvjeren sam da u našim društvima treba posegnuti za biračima na svim predstojećim izborima.
Ali opet, naša regija nije poseban slučaj. Promatrajući trenutnu globalnu situaciju, vidimo da su znanstvenici dugi niz godina, konkretnim podacima i stručnošću, upozoravali na mogućnost pandemije. Donositelji odluka nisu poslušali. Čak i kad je počela epidemija u Kini, institucije u Europi upozorile su donositelje odluka da treba pripremiti sve relevantne sustave. Nitko nije slušao znanost, dokaze ili podatke. Inače, kako se može objasniti činjenica da najrazvijenije zemlje svijeta nemaju dovoljno zaštite za jednokratnu upotrebu barem za svoje medicinsko osoblje?
Mnogi će platiti krajnju cijenu zbog tržišnog neuspjeha u sektorima u kojima tržišna načela nikada nisu trebala biti uvedena, zbog uništenih sustava javne politike i, naposljetku, državnog zauzimanja, a to se odnosi ne samo na zapadni Balkan.
Živimo u zanimljivim, zastrašujućim i izazovnim vremenima. Kad sve ovo završi, potrebna nam je otvorena i iskrena rasprava i, globalno gledano, znanje moramo staviti prije praznih, kratkoročnih i populističkih političkih odluka.
EWB: Kakvo je vaše mišljenje o Berlinskom procesu, mislite li da on i dalje predstavlja relevantan proces za regiju, posebno za istraživačke centre i civilno društvo?
AT: Berlinski proces je rijedak primjer regionalne suradnje u kojem su sve zemlje regije zastupljene ravnopravno. Pokrenula ga je 2014. njemačka kancelarka Merkel nakon što je tadašnji predsjednik EK Juncker najavio da neće biti proširenja za vrijeme njegova mandata, pa je potrebno nešto poduzeti u smislu smanjenja štete. Bilo je dobro u toj situaciji imati inicijativu na visokoj razini.
Postignuti su neki sjajni rezultati, poput uspostavljanja Regionalnog ureda za suradnju s mladima ( RYCO ) ili Fonda za zapadni Balkan ( WBF ). Godišnji sastanci na visokoj razini s pratećim forumima civilnog društva, mladih, poduzeća i foruma istraživačkih fondova ostavili su regionalnu suradnju na dnevnom redu. EFB je odigrao ključnu ulogu u osnivanju Foruma civilnog društva, prije nego što je postao sastavni dio samog Procesa.
Zastave zemalja zapadnog Balkana tijekom Berlinskog procesa
Svi regionalni procesi i formati komplementarni su procesu integracije u EU i stoga ne bismo trebali zaboraviti dobro uspostavljene SEECP i RCC. Dakle, ako se 2020. zaista treba vratiti proces pristupanja EU, trebali bismo uložiti sve raspoložive resurse u njihovu kvalitetu kako bismo osigurali konkretne i opipljive rezultate i suštinu. Nakon što vlade stvarno počnu isporučivati, možda nam neće trebati toliko komplementarnih formata regionalne suradnje.
EWB: Bili ste na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu i razgovarali na ploči s ministrom vanjskih poslova Sjeverne Makedonije Nikolom Dimitrovom i kosovskim premijerom Albinom Kurtijem, kao i bili svjedoci već zloglasnog sukoba Vučić-Kurti o balkanskom dijaloškom događaju , Kakvi su vaši dojmovi iz Münchena?
AT: Panel kojem sam prisustvovao s premijerom Kurtijem, MVP-om Dimitrov i potpredsjednikom Europske komisije Schinasom bio je vrlo konstruktivan. Moj je dojam da je regionalna perspektiva, izražena od strane nas troje, bila vrlo u skladu. Složili smo se u našoj procjeni važnosti procesa pristupanja EU, putovanja bez viza, osnaženih građana, ali i s obzirom na količinu posla koji je pred nama u cilju poboljšanja društvene otpornosti. To je bio jedini panel posvećen regiji na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti – osim dva događaja zatvorenih vrata, a jedan je okrugli stol na koji spominjete. Interes za sve događaje bio je ogroman.
Kada je riječ o sukobu Vučić – Kurti kako vi to navodite, ne bih to tako okarakterizirao. Razmjena je uključivala i druge sudionike osim njih dvoje. S jedne strane, imali smo poznate argumente iznesene na vrlo miran način, tamo se nije pojavilo ništa novo. A s druge strane, imali smo više zastupnika koji su prilično nediplomatični, podižući glasove i na taj način ne samo da su izgubili utjecaj iznesenih argumenata, već su scenu pretvorili u neugodnu situaciju, koju sada nazivamo sukobom dvoje ljudi. Jedna osoba doista je istaknula mjesto, ali se pridružio i niz drugih. Nisam mogao biti konkretniji od toga, pošto bih se radije pridržavao pravila kuće Chatham koja su primijenili organizatori, iako je jedan sudionik rekao da je “Balkan Pravila kuće “Chatham” bila su različita.
Osobno bih željela vidjeti promjenu u tonu i načinu komunikacije između naših izabranih predstavnika na visokoj razini. O tome bi se trebala raditi o politici i diplomaciji – razgovoru i pronalaženju rješenja, bez obzira na to koliko su teški i duboki problemi. To je njihov posao, zato su glasači dali svoj mandat. Moramo se odmaknuti od obiteljske feud komunikacije i ostvariti odgovornu, politički zrelu komunikaciju i djelovanje.
(Izvor i foto: https://europeanwesternbalkans.com/)