(priopćenje za medije)
Aktualna tema o potrebi uvođenja obveznog vojnog roka u Republici Hrvatskoj, unatoč trenutno natpolovičnoj potpori javnosti, zahvaljujući utjecaju površne neoliberalne politike nezamjeranja još prije godinu dana činila se krajnje nepotrebna iz financijskog, ali i sigurnosno-obrambenog aspekta. Svjesni svih opasnosti u našem neposrednom okruženju, ali i naznakama tektonskih promjena na globalnoj geopolitičkoj sceni javno sam u veljači 2016. godine u ime HSP AS prvi progovorio o nužnosti uvođenja obveznog vojnog roka kao mjere pripravnosti i spremnosti u slučaju najgoreg scenarija po hrvatsku državu i hrvatski narod.
Nitko normalan i racionalan u 21. stoljeću ne priželjkuje strahote kojih je hrvatski narod u proteklih sto godina i previše doživio, ali upravo na temelju tih iskustava moramo biti oprezni u vremenu najveće globalne političke nestabilnosti od završetka Drugog svjetskog rata. Cijelu prošlu godinu kontinuirano sam upozoravao na realne opasnosti koje proizlaze iz tzv. zajedničkih vojnih vježbi na granici s Hrvatskom koje su izvodile Srbija, Rusija i Bjelorusija. Tada smo od značajnog dijela lijevo-liberalnih medija bili označeni kao nepopravljivi nacionalisti koji žive u prošlosti i mrze Srbe i Srbiju. Međutim, od tog vremena dogodile su se do tada nezamislive stvari od činjenice da se Europska unija počela s Brexitom raspadati i upitnog opstanka NATO saveza kakvog poznajemo do aktivnog naoružavanja Srbije od strane Rusije i Bjelorusije.
Na saborskom Odboru za obranu sam jasno iznio stav HSP AS da bi trebalo uvesti vojni rok u trajanju barem tri do šest mjeseci i o tome smo na Odboru iznijeli taj prijedlog, a na što je tadašnji ministar Obrane Josip Buljević rekao da se s tim slaže. Hrvatska je nažalost zemlja koja živi u nestabilnom okruženju i ne smijemo se opustiti jer koga je ugrizla zmija boji se i guštera. Kroz Hrvatsku prolaze stotine tisuća ekonomskih migranata i okruženje nam je nesigurno. Pitanje je u kojem će smjeru ići i srpska politika jer vidimo tko je tamo na vlasti. Isto tako, jasno sam još tada naznačio kako se ja sa svojom obitelji nekoliko kilometara udaljen od granice sa Srbijom ne osjećam sigurno. Pitanje koje sam tada javno postavio bilo je da li će se Srbija držati određenih normi i pitanje je hoće li se prikloniti nekom drugom savezu. Iz svega što se kasnije događalo, jasno je razvidno kako s Vučićevom i Nikolićevom vlasti ne možemo računati kao s partnerima kojima je prioritet mir na ovim povijesno nemirnim prostorima.
Na tom tragu smo i tražili te maksimalno sada podržavamo uvođenje obveznog vojnog roka koji bi osigurao minimalnu spremnost hrvatskog naroda da se nosi s nesigurnim vremenima. Moramo imati u vidu i činjenicu kako regrutaciju novih ročnika nismo imali punih deset godina te svakako svaki planirani obvezni vojni rok mora uključiti i generaciju koja je zbog administrativne odluke Ive Sanadera bila lišena obveznog vojnog roka. Stoga je stav HSP AS kako u služenje obveznog vojnog roka, koji je očito neminovnost, moraju biti uključene i sve one generacije koje od 2007. godine nisu dobile poziv za obvezno služenje vojnog roka!
S dužnim poštovanjem,
glavni tajnik HSP AS Pero Ćorić (foto: ilustracija)