Danas je u Čakovcu, u zgradi Scheier svečano obilježen Dan sjedinjenja Međimurja s Maticom zemljom Hrvatskom. Saborski zastupnik i gradonačelnik Murskog Središća, Dražen Srpak, bio je izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, Gordana Jandrokovića i u toj se ulozi prigodno obratio. Njegov govor prenosimo u cijelosti:
Poštovani župane sa suradnicima, poštovani svi časni uzvanici, poštovane Međimurke i Međimurci!
Na ovaj svečani dan pripala me čast da budem izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, gospodina Jandrokovića te Vam prenosim njegove pozdrave i čestitke uz ovaj značajan datum za naše Međimurje i sve u sinergiji državne i županijske razine ostvareno u najljepšem falačecu zemlje kaj Božek nam je dal. Godine 2005. je Hrvatski sabor donio odluku da se 9. siječnja proglašava spomendanom, Danom sjedinjenja Međimurja s Maticom zemljom Hrvatskom, prepoznavši važnost usađivanja tog događaja generacijama koje dolaze, događaja kojim je jasno poručeno kamo Međimurje spada,što Međimurci žele, a nacionalni identitet i pripadnost jasno su određeni.
Svima je jako dobro poznato da Međimurje ima kompleksnu povijest, o kojoj smo mogli već i danas podosta čuti i da je najveći dio svoje povijesti bila u sastavu Mađarske. U 19. stoljeću budi se nacionalna svijest, dolazi i prvo proljeće naroda 1848., kada smo zahvaljujući banu Josipu Jelačiću nakratko pripojeni Matici hrvatskoj, međutim, administrativnim putem nažalost i vraćeni 13 godina kasnije Mađarskoj. Dobro nam je poznato da su Mađari na razne načine pokušali zadržati ovaj, kako su ga nazivali „dragulj u kraljevskoj mađarskoj kruni“, što blažim, što težim metodama. U Prvom su svjetskom ratu Međimurci ginuli u velikom broju, a nakon rata je došlo i do španjolske gripe i nezadovoljstvo u narodu dosegnulo je vrhunac. Započela je međimurska revolucija, a nakon toga i prijeki sud. Ipak, okolnosti u svijetu su se posložile i za povijesne promjene. Kreirana je prvo Država SHS od južnoslavenskih naroda na području bivše Austro – ugarske, s jasnom težnjom da Međimurje bude njen sastavni dio. Iako je prvi pokušaj u studenom bio neuspješan, drugi je bio uspješan i na Badnjak 1918. godine hrvatska je vojska bila u Međimurju. Nakon toga, 9. siječnja, Međimurci su se stihijski i masovno skupili kako bi se jasno izjasnili o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i jasno rekli: “U Hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika.”
Danas također svjedočimo o težnji Ukrajinaca da za svoju zemlju i svoj narod osiguraju slobodu i neka im se sreća uz njihovu hrabrost i pomoć sveg pravednog svijeta što prije osmjehne, žrtve i rat nestanu sa lica zemlje, a mir zavlada .
U 21. stoljeću ne bi trebalo više biti ratova i otimanja teritorija, a svako prekrajanje granica vodi samo u nove sukobe, neimaštine, gospodarske krize i razne druge nedaće..
Prije par dana Hrvatska je ušla u Schengenski prostor i tako su zapravo granice nestale, a ljudi s obje strane granice Hrvatske, Mađarske i Slovenije kreću se slobodno, povezuju se na razne načine i to je nemjerljiva dobrobit i jamac pravednog te održivog suživota i razvoja svih u kojem postoji samo ono što nas sve skupa povezuje i jača.
Kao što je na današnji dan prije 104 godine bilo od krucijalne važnosti sjedinjenje Međimurja sa Maticom zemljom Hrvatskom, jer u protivnom je teško odrediti u kojoj bi mjeri danas hrvatski nacionalni identitet Međimurja bio očuvan, toliko je i danas važno da u ovim tvrdim, opasnim geopolitičkim odnosima na tlu Europe budemo još čvršće sjedinjeni sa svojom Domovinom.
Naravno, to ne znači da nismo i nećemo i nadalje biti ponosni, radišni, samosvjesni Međimurci koji su čuvali, čuvaju i čuvat će svoje vrijednosti s vrlo jasnom svješću da nismo samodostatni i da je pak čvrsta sjedinjenost s Maticom današnji jamac očuvanja svih već nabrojenih vrijednosti najljepšeg kraja na kugli zemaljskoj između Mure i Drave!
Živjeli Međimurci jezero let!
(GMS)