Zašto se praznik, koji bi trebao biti najveći u Republici Hrvatskoj minorizira i pretvara u političku sprdačinu? Nama se i državni praznik, koji se svugdje u svijetu slavi uz vatromet i parade, svodi na posjet državnog vrha groblju, spomen područjima i suhoparne izjave za medije te pokoje svete mise, a narod ni ne zna što se to slavi.
Možda je to zbog toga jer se datum obilježavanja Dana državnosti kao i drugih državnih praznika često mijenjao pa su ljudi jednostavno zaboravili kada se i što obilježava. Mijenjanje datuma praznika je počelo 2000. godine tzv. Škrabalovim zakonom.
Tada je Dan državnosti preko noći premješten s 30. svibnja, koji je bio prihvaćen u narodu, te je izmiješan s Danom neovisnosti i drugim Danima pa je nastala prava zbrka u kojoj nije jasno tko tu koga… No, možda je to bio i cilj.
Do tada se on ipak slavio, a narod se prisjećao 30. svibnja 1990. godine kada su se prvi put nakon dugo godina ispred Hrvatskoga državnoga Sabora zavijorile hrvatske zastave sa šahovnicom i konstituiran prvi višestranački Sabor RH. Istovremeno su zgrade i trgovi bili okićeni hrvatskim zastavama i obilježjima. Danas zastava nema, osim na državnim institucijama na kojima ionako vise svakog dana.
Sabor Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. godine donio je povijesnu “Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske”, kao i “Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske”. Međutim, zbog prosvjeda misije Europske zajednice, provođenje tih dviju odluka odgođeno je na tri mjeseca tzv. Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja 1991. godine. Moratorij od tri mjeseca istekao je 8. listopada iste godine, dan nakon raketiranja Banskih dvora u Zagrebu.
Tako je tek 8. listopada Sabor na sjednici u podrumu INA-ine zgrade u Šubićevoj ulici donio službenu “Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ”, kojim je konačno ostvareno odvajanje od Jugoslavije.
Proslava za elitu!
Ovakva sramotna proslava Dana državnosti kulminira tradicionalnim večernjim prijamom u Uredu predsjednice na Pantovčaku s kojega se još nije preselila kao što je obećala, jer gdje bi onda stala sva ta pozvana politička, društvena, gospodarska i druga krema izopačenog hrvatskog života.
Visokim državnim dužnosnicima, te istaknutim pripadnicima hrvatske društeve elite, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uvijek priređuje veselicu visokog ranga. Sam prigodni govor predsjednice Grabar-Kitarović povodom obilježanja Dana državnosti pun je floskula, tvrdnji u koje ni sama ne vjeruje, boljeg života za nekih opet tisuću godina, itd, itd…
Malo naučne fantastike!
“Mogu reći da smo u ovih 30-ak godina ostvarili sve velike strateške ciljeve koje smo si tada zadali – Hrvatska je neovisna, samostalna, suvremena, demokratska država, pobijedili smo u Domovinskom ratu”, istaknuo je danas predsjednik Hrvatskog sabora Jandroković.
Zaboravio je dodati da nakon ostvarenja tih ciljeva iz Hrvatske svi bježe glavom bez obzira tražeći bolji život u drugim državama, da prosječna plaća ne pokriva osnovne životne troškove, da su mirovine sramotno male pa se nadopunjuju u kontejnerima, da se svakom prilikom omalovažava i obezvrijeđuje Domovinski rat, a pogotovo hrvatski branitelji koji su svojom borbom i životima ostvarili tisućljetni hrvatski san, ali samo nekima, dok su oni sami kao i narod za koji su se borili, na rubu egzistencije, a pri tome ih svatko može, bez ikakve bojazni od intervencije nadležnih tijela, na društvenim mrežama proglašavati ubojicama i ratnim zločincima.
To je istina Jandrokoviću!
„Jebeš narod koji ne drži do sebe i do svojih vrijednosti“! Rekao je jedan pjesnik.
Ali i to se može vrlo lako promijeniti pa bi umjesto naroda preko granice mogli bježati političari, koji su sve, baš sve upropastili, a vlast se vratiti onome kome pripada, NARODU!
(urednik)