Na dan 26. kolovoza prošlo je punih 30 godina od mog ranjavanja. Na taj dan život mi se promjenio 100%. Ipak da ne ispadne da kukam, jer sam ostao živ i koliko toliko pokretan. Tog istog dana na istom položaju/terenu teško je ranjen Krešo Madić iz Čukovca koji je od posljedica teškog ranjavanja u glavu preminuo u bolnici u Slavonskom Brodu. Meni je bilo 24 godine, a pokojnom Kreši bilo je 20 godina. U subotu se u Čukovcu, u njegovu rodnom selu otvaramo park zvan po njegovom imenu.
Sad se pitam zašto smo ratovali?
Možda zato da nam neprijatelj kroji sudbinu (kako ćemo živjeti u lijepoj našoj)? Zato da se podižu optužnice protiv nas i 30 godina od rata?
Na kraju krajeva ta ista Srbija bit će u EU zajedno sa nama.
E moj narode!!!
Pavo Jazvić
