Bivši gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Breglec danas je uspješan poduzetnik koji živi i radi u Zagrebu. Međimurcima je uvijek interesantan, pogotovo njegove kritike društva i seciranje političkog života u Hrvata. Stoga donosimo njegovo promišljanje o aferi “Klub” koja ovih dana puni prostore svih hrvatskih medija.
Geneza histerije oko svakog detalja Kluba u Slovenskoj i općenito slučaja drugooptuženog u aferi JANAF Dragana Kovačevića je zapravo sekvencirana slika današnje Hrvatske.
D. Kovačević je, nema sumnje, čovjek iznadprosječnih kompetencija. Takav mu je CV, takvi su mu dosadašnji rezultati, takav mu je (do prije par dana) bio i životni put.
To što bi drugi htjeli i o čemu većina „običnih građana“ iz kategorije tzv. „obićan mali ćovjek“ (dalje „OMĆ“) u ovom našem nakaradnom društvu samo može sanjati, D. Kovačević je realizirao. A to doista nije malo: ako već ne vječno, onda barem dugovječno zadržati se na poziciji, imati svoj klub u kojem možete gostiti društvenu elitu i betonirati svoj društveni položaj, biti potpuno rasterećen materijalnom egzistencijom do kraja života, proživljavati n-tu mladost uz više desetljeća mlađu atraktivnu družicu, oni malo perverzniji čak i posthumno truliti među velikanima… To su čežnje, to su ideali, to su (s izuzetkom grobnice, nadam se ipak) ideali većine OMĆ-a pa i većine onih koji se kunu da to nisu.
Stvarnost je međutim nešto drugačija od težnji većine: „tek“ 300-tinjak tisuća građana se usuđuje stranački opredijeliti, bi i ostali, ali se uglavnom – ne usude. Gotovo svi opredijeljeni ili su očekivali ili još uvijek pikiraju na uspon u stranačkoj ljestvici. No i lokalna lista je tek rijetkima dosegljiva, nacionalnu listu 99% njih tek može sanjati, a dobiti političku poziciju, većina pretendenata vidi tek u mokrim snovima. Većini onih pak koji to čak i ipak postignu, dakle na kraju postanu dužnosnici ili viđeniji upravitelji javnim dobrom, ono što je D. Kovačević utjelovio, apsolutna je špica. I oni bi klub ali nisu stigli/znali/uspjeli osnovati ga. I oni bi predsjednika, ministre i suce na cijelo popodne, ali ne mogu ni na pola minute. I oni bi na brzaka i točno brojili, ali treba se sjetiti (a i košta brojač).
I sad, ovakav kalibar koji je sve to što većina samo sanja postigao i realizirao, najednom „padne“. Pitanje je naravno kako će proces i kada završiti, ali s dosadašnjim životom, svima je jasno, Dragan je skončao.
Njegov pad OMĆ-u je vrhunska poslastica. Klika OMĆ k’o lud na svaki spomen „Klub u Slovenskoj…“, „Kako je pao D. Kovačević…“, „Otkrivamo nove detalje…“, „Tko je sve bio …“. Dajte još, nema veze što nema više novih detalja, reciklirajte već poznato, malo i dodajte, ma može i puno, nema više veze čak ni što je istina a što ne. Čeljad klika, mediji to serviraju, a što će drugo, pa neće valjda pisati o trećerazrednim temama, gospodarstvu, ulaganju, obrazovanju, kulturi ili kako podići djecu npr.
OMĆ-evi i mnogi od onih koji se kunu da to nisu, perverzno gledaju i još perverznije uživaju u pad čovjeka koji je ništa više i ništa manje nego DOSEGNUO PROJEKCIJU NJIHOVOG/NAŠEG – HRVATSKOG IDEALA, ideala endemske vrste zvane Homo Croaticus.
Dražen Breglec
(foto: poslovni.hr)