Približavaju se Izbori i stoga svim biračima pokušat ću objasniti laičkim jezikom naš izborni sistem odnosno D’Hondtovu metodu. U zemlji koja ima 150 i više stranaka takva metoda izvrsna je za jedne, a to su “pobjednici” i katastrofalna za druge, a to su oni koji obično ne prelaze izborni prag od 5%, mada ponekad ni 5% i više nije dovoljno za osvajanje mandata. To ovisi o broju mandata koji se raspodjeljuje i matematčkim formulama izborne metode.
Na neki način ovakvom metodom na izborima često dolazi do nevjerojatno velikog broja “propalih” glasova koji ponekad iznosi i do 25% glasova svih izašlih na izbore.
Činjenica je da se ponekad stvaraju liste baš s ciljem da ne prijeđu prag, ali s ciljem da zavaraju dio biračkog tijela i na kraju ti glasovi obično pripadnu pobjednicima.
Zbgo taštine i ega pojedinaca dolazi do stvaranja lista koje također ne prelaze prag pa opet glasovi birača “završavaju” kod onih kojim bi ti birači najmanje željeli dati svoj glas.
Navodim par primjera koji se događaju zbgog D’Hondtove metode.
Parlamentarni izbori 2007. HDZ i SDP realno osvojili su zajedno 64,5% glasova, ali su kao velike stranke odnosno one koje su bile u vrhu dobile 83,6% mandata!!!. Manje stranke su tada dobile manje mandata u postocima nego realno osvojenih glasova.
Izbori za EU parlament, koji su održani nedavno, upravo su zbog velikog broja “propalih” glasova donijele SDP-u četrvri mandat.
D’Hondtova metoda prepuna je matematičkih formula koje realno običan građanin sigurno neće čitati i zamarati se time pa sam sve ovo pojednostavio u par redaka,a tko želi čitati nek potraži rad Tvrtka Tadića koji je u svom radu detaljno objasnio učinke D’Hondtove metode.
Pozivam sve da dobro razmisle prije nego idu stvarati svoje liste. Činjenica je da bi utjecaj D’Hondtvoe metode bio neprimjetan da je Hrvatska jedna izborna jedinica, ali u 10 izbornih jedinica plus jedna imamo sistem koji je smišljeno sastavljen s jasnim ciljem davati što veći prostor strankama na vrhu.
Kao jedan primjer prilažem grafiku rezultata lokalnih izbora 2013. godine gdje se realno moglo dogoditi, a nije isključivo zbog pojave lista koje nisu prešle izborni prag jer se nisu mogle dogovoriti, da SDP ne bi imao 11 vijećnika nego 10 i barem formalno bio u većini. Oporba bi tada imala 11 vijećnika i većinu iako vidimo da su se na kraju neki odmah poslije izbora rado priključili pobjednicima pa više i nisu oporba.Tada su 922 glasa umnožavanjem glasova prema D’Hondtovoj metodi na neki način pripala pobjednicima. To je samo primjer koji nam je najbliži i zorno može pokazati ono što sam ovdje napisao. Stoga pozivam sve koji imaju sličan svjetonazor, ujedinimo se i potencijal naših zajedničkih glasova vrijedit će više.
Na Međimurskoj večerji jednom sam sjedio do MIlana Bandića , gradonačelnika Zagreba koji nam je svima rekao činjenicu i istinu: “Znate zašto oni mene ne mogu pobijediti? Zato jer se ne mogu dogovoriti!”
Ervin Vičević