
Narodi se razlikuju. Po nečemu. Nije teško detektirati razliku između Hotentota i Šveđana. Nešto je više suptilnosti potrebno za uočavanje ključnih razlika između Slovaka i Slovenaca, na primjer. Postoje narodi koji nikada u svojoj dugoj povijesti nisu kundakom rješavali nesuglasice sa susjedima, a postoje i oni koji bez zdjele krvi na stolu ne mogu zamisliti novi dan.
S neopisivim ponosom izgovaram i pišem kako pripadam malom, skromnom i marljivom svijetu žena i muževa, mikro svijetu koji ni u jednom danu svoga postojanja nije pohlepno oštrio zube za tuđim posjedima niti tuđim životima. Međimurje, a o svom Međimurju govorim, je samo postojalo. Najčešće za druge, presamozatajno za sebe.
Sliku srca takvog Međimurja, koju su stoljećima tkali blagost, skromnost i silno bogatstvo malih detalja koji jamče neuništivi ljudski mir i red progrijan osjećajnošću nudi predstava „Čuk sedi”. Dan poslije 24. veljače, dan poslije sramotne i svirepe agresije na narode Ukrajine, kazalište XENIX je tu sliku mira, bogatstva srca i ljepote Međimurja položilo na dlan publici u Prelogu.
Ivan Goričanec
Foto: Denis Perčić