Gospodine Rogina opišite nam ukratko svoj životni put. Čime se inače bavite?
Za to bi trebalo par stranica, ali ukratko rođen 1972. u Zagrebu, srednju školu završio u Zagrebu. Oženjen i otac dva, sada već odrasla, mlada čovjeka. Nakon ludih ranih 90-ih, kada sam paralelno uz životne obaveze kao što su škola, redovna vojska (koju sam odradio baš tu u Čakovcu), mobilizacije i traženje stalnog radnog odnosa, radio kao DJ, radijski voditelj, urednik i tražio neki put da preživim.
Tek 1996. godine, nakon što sam izašao iz vojske, počeo sam raditi u velikim firmama i korporacijama kao komercijalist i manager. Mogu reći da cijeli svoj život radim poslove koje stvarno volim jer sam u to vrijeme paralelno sa stalnim zaposlenjem ispekao i zanat tonskog majstora i producenta. Poslije 2000. godine dosta sam se bavio glazbom i produkcijom, a nakon toga krenuo kao freelancer u svijet, prvo kao tonski majstor za koncerte po Austriji i Njemačkoj, a iza toga sam krenuo raditi posao koji i danas obožavam, a to su restauracija velikih tonskih studija i tehnike.
Zahvaljujući tom poslu nekoliko puta sam proputovao svijet, upoznao poznate svjetske glazbene zvijezde koje su mi i danas veliki prijatelji i baš to što sam upoznao različite zemlje, ljude, kulture, religije i načine života, promijenilo je moj način gledanja na mnoge stvari u Hrvatskoj, jer priznajem, do 2015. godine bio sam 100% apolitična osoba. Iza sebe sam ostavio par stotina snimaka i projekata na kojima sam radio što kao autor, što kao producent ili kao mastering inženjer, a na tome sigurno neću stati. Trenutno nemam puno vremena za glazbu, ali par projekata je pri kraju, tako da će vjerovatno neki novi vinil uskoro. Trenutno sam zaposlen u jednoj firmi u okolici Zagreba gdje radim kao e-marketing manager, uz to sam vijećnik u općini Klinča Sela i supredsjednik aktivističko-političke stranke Slobodna Hrvatska. Iskreno, nema odmora.
Izgleda da u privatnom životu niste žrtva niti jedne teme kojima se politički bavite. Nameće se logično pitanje: kako i zašto ste ušli u politiku?
Za sada nisam žrtva na papiru, ali realno svi smo mi žrtve ovog sistema, ove politike, ovih 28 godina koliko nam neki “drugi strani” hrvati, ako ih tako mogu nazvati, kroje sudbinu. Nemam kredite, nisam ovršen, blokiran, deložiran, za sada. Ponavljam, za sada, jer u ovoj državi nikada ne znaš što sutra donosi. U pravilu, ja nisam planirao ući u politiku. Nije mi to bio cilj, ali kao što je tanka linija između genijalnosti i ludila, tako je tanka i linija između aktivizma i politike i samo jedna stvar dijeli jedno od drugoga, a to je da ako stvarno želite riješiti neki problem, tada morate preskočiti liniju i iz aktivizma ugaziti u politiku.
Aktivizam je najjače sredstvo za skretanje pažnje prema problemima, ali politika je jedini put za riješiti probleme na koje aktivizam ukazuje. Moja želja je bila i ostala da pomognem, te sam se kao aktivist uključio u Živi zid u siječnju 2015. godine, jer kako smo supruga i ja bili 13 godina podstanari, ja jako dobro znam kakav je to život i kako je to kada nemaš dovoljno novaca da preživiš cijeli mjesec, jako dobro znam taj osjećaj i ne želim ga nikome. Kao član Živog zida maksimalno sam se dao u aktivizam, ali malo po malo, počeo sam ulaziti u politiku, primjećivati probleme, proučavati ih i donositi neke svoje zaključke koje sam polako počeo dijelit i sa kolegama. Korak po korak i eto, dogodila mi se politika.
Suosnivač ste stranke Slobodna Hrvatska. Kada je ona nastala i kako djeluje? Kojim se temama bavite?
Kao što sam prije rekao, 2015. sam ušao u Živi zid jer sam mislio da je to isključivo aktivizam, ali brzo sam shvatio koji je jedini put da se nešto mijenja. No shvatio sam da Živi zid nije priča za mene, nije to priča za nikoga ako mene pitate, ali o tome ne želim sada jer to nije tema. Slobodna Hrvatska nastala je izlaskom ljudi koji su shvatili da Živi Zid nije opcija za postizanje većih ciljeva zbog izuzetno lošeg ustroja i katastrofalnog međuljudskog odnosa vodstva prema članovima i simpatizerima. Nova stranka nije planirana dok smo bili u Živom zidu, već smo skupivši se nas stotinjak u Hotelu Laguna u Zagrebu, nakon što smo izlašli iz stranke zapitali sami sebe jedno pitanje, razlaz ili graditi sve ispočetka?
S obzirom da mi nismo ti koji se predajemo i ništa nam nije teško odlučili smo jednoglasno, Slobodna Hrvatska. Ljudi koji su stvarali Slobodnu Hrvatsku sigurno nisu izašli iz Živog Zida jer su željeli fotelje, već zato jer je to bila septička jama o kojoj ćemo uskoro javno jer mi ne toleriramo prevare, a oni su na žalost već tada, prije parlamentarnih izbora na kojima su prvi puta ušli u sabor bili jedna velika prevara. Slobodna Hrvatska nije stvorena da živi u sjeni Živog Zida već da ga preraste, i njih i jače od njih, a to pokazujemo i dokazujemo iz dana u dan, ali na zdravim temeljima, zdravim odnosima sa ljudima, direktnodemokratskom ustroju, a ne sektaškom pristupu politici.
Djelujemo kroz aktivizam i tu smo najagilniji, najinovativniji i s najviše rezultata u RH. Aktivizam je pokretač svega, pa tako i 80% naših akcija jer kada bi sve ostalo na političkim razgovorima vjerovatno ja danas ne bih davao ovaj intervju, već bio u nekoj drugoj zemlji, a Vi vjerovatno ne bi ni znali za Slobodnu Hrvatsku. Politika je loša onoliko koliko je vode loši ljudi, a oni su se pobrinuli da vrata politike budu zaključana za gotovo sve koji žele iskreno nešto mijenjati na bolje, ali mi imamo rješenje. Naš ključ za ta vrata je aktivizam.
U te tri godine, koje biste momente naveli kao najveće uspjehe Slobodne Hrvatske?
Dokazali smo se kao predstavnici borbe protiv GMO-a u Hrvatskoj i zagovaramo zdravu zelenu politiku. Bitan nam je čovjek, a ne korporacije i od tuda kreće naša svaka borba u politici. Stojimo rame uz rame sa ekipom Ovršnog ustanka i više od godinu dana sa njima smo na cesti i skrećemo pažnju na loš ovršni zakoni zakonske krakove ovršne mafije u Hrvatskoj. Moram napomenuti da Ovršni ustanak ima fantastične rezultate u Međimurju i da je suradnja s Međimurskom županijom pokazao kako još ima ljudi u sistemu kojima je stalo do apsolutno svakog čovjeka, a to se rijetko danas vidi u Hrvatskoj. Konstanta smo u borbi protiv raseljavanja Hrvatske i protiv poreza na nekretnine, a trenutno se bavimo temom Kujundžić-zdravstvo i prevarom zvanom LEX Agrokor. U fokus javnosti došli smo prosvjedima protiv GMO-a, prijavom USKOK-u premijera Plenkovića, pa SDSS-a, pa Martine Dalić, a ovih dana bit će još takvih prijava. Moram nadodati da smo trenutno najveća i najprepoznatljivija vanparlamentarna stranka, te kako smo na prošlim izborima samo 3 mjeseca nakon što smo dobili papire od Ministarstva uprave bili osmi od 18 stranaka koje su sudjelovale i to bez gotovo ikakvih financijskih sredstava.
Kako se definirate? Lijevi, desni, centar?
Naša ideologija je suvereni humanizam i ponovit ću svoj stav o ljevici i desnici. Volim ja i lijeve i desne, sve su to dobri ljudi, ali na sve njih gledam kao na osobe s posebnim potrebama jer realno i s jedne i s druge strane linije podijele ne gledaju se stvari bitne za opstanak naroda, opće dobro, zdrav i kvalitetan život, a i kronično manjka tolerancije. Osobno ću po potrebi biti desno ako je potreba branit domovinu i narod od realnog neprijatelja ili lijevo kada treba pomoć ljudima u bilo kojem obliku, ali ja svoje mjesto znam i nakon takvih izleta uvijek ću se maknuti s linije podjela jer ona je najveće zlo, a i ta moja pozicija van linije podjela omogućuje mi da bolje vidim realne probleme u društvu koji se jedino s te pozicije vide da su nametnuti. Ono od čega mi se počne dimiti iz ušiju je kada čujem da je netko lijevi ili desni “centar”, jer kod nas to su lijeva ili desna prevara, koja samo hoda u finim odjelima i školuju se po Brisselu. To su strane sluge i izdajice.
Jasno je da niste obožavatelji trenutačne vlasti, no kako komentirate oporbu?
Koga, Vi se šalite, zar ne? Pa oporba ne postoji, pardon ima par ljudi koji nešto pozitivno rade, ali to je gotovo nevidljivo koliko tzv. oporba loše funkcionira. Primjer s kojim ću završiti komentiranjem onoga što ste vi nazvali oporba. Kada je bitno glasanje za koje vladajućima treba većina, pola tzv. oporbe je odsutno fizički, a druga polovica je odsutna psihički. Da se bave politikom koliko se bave sami sobom, danas bi mogao reći da su oporba, ovako, idemo slijedeće pitanje.
Gdje vidite Slobodnu Hrvatsku za pet godina? Koje su vaše ambicije?
Slobodna Hrvatska u slijedećih pet godina postaje parlamentarna stranka i može i mora biti trendsetter za promjene u politici, jer MOST i Živi zid to nisu uspjeli, a mi u SH jako dobro znamo zašto. Pred nama su izbori za Europarlament, Predsjednički izbori i parlamentarni izbori, a Slobodna Hrvatska izaći će na sve te izbore, te pokazati da s nama nema kompromisa. Moje ambicije… smatram da svatko od nas ako želi nešto pozitivno i dobro stvoriti mora znati kolike su mu mogućnosti i ne smije zagristi preveliki zalogaj. Osobno se vidim najdalje do Sabora koji mi nije cilj već sredstvo. Želim i svoju lokalnu sredinu dovesti u red, a i dobro je početi od svog dvorišta što i radim kao vijećnik u Općini Klinča Sela. Smatram da broj lokalnih samouprava treba drastično smanjiti, ali dok je ovako i dok se to ne promjeni treba djelovati sa ciljem poboljšanja kvalitete života u tim sredinama, a ne da parazitiraju same na sebi što je danas slučaj u barem 2/3 takvih sredina u Hrvatskoj.
Što očekujete od sljedećih parlamentarnih izbora?
Znam da će Slobodna Hrvatska ući u parlament, nema tu očekivanja, siguran sam 100%. Mi idemo na sve ili ništa, jer ovo će vjerujem biti zadnji pokušaj da se nešto promjeni. Ostane li na vlasti HDZ ili SDP ili koalicija tzv. nacionalnog jedinstva, tada svima preporučam da kupe karte u jednom smjeru i nestanu odavde, a ponovno ujedinjeni komesari SKH i njihove sluge neka istrunu sami. Ako ih ne zaustavimo, sami smo si krivi i bit ćemo zapamćeni kao narod koji nije sposoban, niti je zaslužio imati državu.
(R. Tomanić, foto SH)
