Hrvatska kuna kao novac tj. sredstvo plaćanja je službena valuta u Republici Hrvatskoj od 30.05.1994. godine. U opticaju su kovanice od jedne lipe (stoti dio kune) do 5 kuna, a prigodno u ograničenoj količini izdana je i ona od 25 kuna.
Također tu su papirnate novčanice u apoenima od 10 do 1000 kuna, bile su i one od 5 kuna, ali su povučene iz uporabe.
Ako pažljivo pogledamo što na njima piše vidjeti ćemo da samo na kovanicama piše REPUBLIKA HRVATSKA što bi značilo da je i ona njihov vlasnik.
Po tome je vlasnik papirnatih novčanica od 50 do 200 kuna HRVATSKA NARODNA BANKA (HNB) jer tako piše na njima. HNB je središnja banka Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Odgovorna je za stabilnost cijena, u svom radu je samostalna i neovisna, a izvješće o svom djelovanju podnosi Hrvatskom saboru. Dakle, kao na samostalnu i neovisnu instituciju Republika Hrvatska na nju ne bi smjela imati nikakav utjecaj. Ona je čak na novčanicama postavila Copyright, odnosno ona polaže autorsko pravo na kunu, a ne Republika Hrvatska i ona je vlasnik kune.
A sada idemo na navčanice od najveće vrijednosti, a to su one od 500 i 1000 kuna. Kao što vidite one ne pripadaju ni REPUBLICI HRVATSKOJ ni HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI nego NARODNOJ BANCI HRVATSKE. Također je i činjenica da se sve te novčanice tiskaju u Njemačkoj, dok se kovanice izrađuju u Hrvatskoj.
Na kraju da zaključimo. REPUBLIKA HRVATSKA je vlasnik samo siće, odnosno kovanica, dok je vlasnik apoena od 10 do 200 kuna HRVATSKA NARODNA BANKA, a onih najvećih iznosa od 500 i 1000 kuna NARODNA BANKA HRVATSKE, za koju je malo tko čuo.
Republika Hrvatska ima utjecaj samo na kovanice, dok onim novčanicama koje predstavljaju gotovu svu količinu novca upravlja netko drugi koji i odlučuje koliko će ih natiskati i za što upotrijebiti, a to može i neka tiskara u Njemačkoj.
U ovom članku iznijeli smo samo činjenice, a na vama ostaje kako ćete sve to protumačiti.
(RT, ED, foto: rt)