
Saborski zastupnik Nezavisne platforme Sjever Ivica Baksa ponovno je upozorio na duboke propuste u provedbi Zakona o inkluzivnom dodatku, istaknuvši tragičan slučaj gospođe Mire, osobe s invaliditetom i onkološke bolesnice koja je 432 dana čekala na rješenje o pravu na inkluzivni dodatak, a pomoć države nikada nije dočekala.
„U tih 432 dana borila se s teškom bolešću, s računima koji su rasli, i s osjećajem da za sustav ona ne postoji“, rekao je Baksa, dodavši da je gospođa Mira primala svega 340 eura mirovine te da je zajedno sa suprugom, hrvatskim braniteljem i dragovoljcem, mjesecima pokušavala preživjeti.
„Plaćali su lijekove, prijevoz, njegu i sve druge troškove koji dolaze s bolešću, bez ikakve pomoći. I kad je umrla, država je jednostavno zatvorila spis. Nema rješenja, nema isplate“, poručio je Baksa.
Prema podacima koje je iznio, više od 100 tisuća ljudi još uvijek čeka rješenje o pravu na inkluzivni dodatak, dok je preko 15 tisuća osoba preminulo prije nego što su ga dočekale. „To je 15 tisuća sudbina poput Mirine“, rekao je zastupnik, upozorivši da u slučaju smrti korisnika postupak postaje ništavan, a obitelj nema pravo na nikakvu naknadu.
„To nije pogreška sustava već sustav koji je postao pogreška“, rekao je Baksa, dodajući da će država zbog toga gubiti sudske sporove i plaćati još više, jer će osim naknada morati snositi i troškove parnica. Zastupnik je podsjetio kako je Zakon o inkluzivnom dodatku u primjeni od siječnja 2024. godine, ali da se u praksi pokazao kao „birokratski labirint u kojem su se izgubili oni koji nemaju snage čekati“.
Baksa je istaknuo kako rebalans državnog proračuna potvrđuje da novca ima, jer se sredstva za inkluzivni dodatak povećavaju na gotovo milijardu eura, što je, kako kaže, „pohvalno i potrebno“, ali nije dovoljno. „Novac na papiru ne znači ništa ako ne dođe do onih kojima je namijenjen“, rekao je.
U zaključku je pozvao na skraćivanje rokova za donošenje rješenja, koji su zakonom propisani na 15 do 30 dana, ali se u praksi protežu na više od godinu dana, te na izmjene zakona kojima bi se omogućilo da u slučaju smrti korisnika sredstva pripadnu njegovoj obitelji. „Nitko ne bi smio umrijeti čekajući svoje pravo, kao što nijedna obitelj ne bi smjela biti prepuštena sama sebi nakon što izgubi najbližeg. Ako inkluzivni dodatak treba biti civilizacijski iskorak, onda to ne može biti sustav u kojem država pere ruke od mrtvih i zatvara oči pred živima“, zaključio je Baksa.
Nezavisna platforma Sjever