NOVI MINISTAR U MINISTARSTVU OBRAZOVANJA I ZNANOSTI I NOVI DRŽAVNI TAJNIK ZA VISOKO OBRAZOVAJE I ZNANOST MORALE BI BITI OSOBE KOJE SU BILE ZAPOSLENE U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA
AKADEMSKI SINDIKAT (AS) ponovo upozorava da novi zakoni i podzakonski akti u sustavu visokog obrazovanja i znanosti ne razvijaju sustav već ga urušavaju. Naime, pravne analize zakona koji su doneseni u mandatu ministra Fuchsa, pokazale su da se u pozadini niza zakonskih odredbi jasno ocrtava koncept uspostavljanja političkoga nadzora nad sveučilištima i akademskom zajednicom, što u konačnici može dovesti do urušavanja sustava znanosti i visokoga obrazovanja. To će u širem kontekstu donijeti dugoročno štetne posljedice za razvoj hrvatskoga društva i za demokratski ustroj hrvatske države, jer, npr. Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti je sistemski zakon koji sada znači cjelovitu reformu sustava visokog obrazovanja i znanosti te promjenu još niza drugih zakona i podzakonskih akata. Tu još treba posebno istaknuti da su postupci donošenja zakona bili iznimno kratki, a njihovo donošenje opravdalo se kao donošenja reformskih zakona. U demokratskim zemljama, kada se donose reformski zakoni, javne rasprave u krugu dionika sustava traju i do godinu dana, ako ne i duže, a u Hrvatskoj toga nije bilo.
Razlog ovako lošem donošenju zakona AKADMESKOM SINDIKATU je posve jasan. Naime, ministar Fuchs nikada nije bio zaposlen ni u jednom sustavu obrazovanja, a njegov državni tajnik za visoko obrazovanje i znanost nije ni sveučilišni nastavnik niti znanstvenik.
Također, Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u sustavu visokog obrazovanju i znanosti doveo je prvo, do protuustavnog ograničavanja i sužavanja sveučilišne autonomije koja predstavlja civilizacijski doseg demokratskih društava. Drugo, do ukidanja nastavno-znanstvenih zvanja i stalnosti radnih mjesta te autonomije nastavnog osoblja čime su ugrožene akademske slobode i zaposlenici dovedeni u nepovoljniji položaj. Treće, do izbacivanja sa 65 godina starosti najizvrsnijeg dijela ljudskog potencijala sustava visokog obrazovanja i znanosti iz sustava kojeg finacira država pri čemu se čak svjesno diskriminiraju javni službenici u odnosu na državne koji zakonom mogu raditi do 67. godine na „teret” države. Četvrto, odredbama o financiranju ukida se financijska autonomiju sveučilišta i dezintegrira četiri najveća javna sveučilišta u Hrvatskoj. Peto, Zakon diskriminira javna sveučilišta u Rektorskom zboru u odnosu na privatna. Šesto, stvara pretpostavke za urušavanje sustava javnih i time otvaranje umjetnog prostora osnivanju novih privatnih visokih učilišta. Sedmo, Zakon je oslabio položaj neovisnih i stručnih tijela u sustavu znanosti i visokog obrazovanja te dao ministru ogromnu moć. Prema tome, možemo zaključiti da je Zakon cijeli sustav visokog obrazovanja i znanosti stavio pod izravnu, političku kontrolu ministra što je u koliziji s nizom međunarodnih i europskih dokumenata kojih je Republika Hrvatska potpisnica.
AKADEMSKI SINDIKAT upozorava, također, da takav nekompetentan ministar i njegov državni tajnik za visoko obrazovanje i znanost, sukadno Zakonu, imenuju članove upravljačkih i nadzornih tijela u sustavu visokog obrazovnja i znanosti te su do sada imenovanjem pojedinih nekompetentnih osoba u tim tjelima, ugrozili razvoj nekoliko javnih institucija.
Zbog svega navedenog cilj AKADEMSKOG SINDIKATA je da uz podršku članstva i eksperata iz sustava visokog obrazovanja i znanosti te političara koji shvaćaju da je sustav visokog obrazovanja i znanosti ključni čimbenik razvoja hrvatskog gospodarstva i društva u cjelini, zaštiti najvažniji sustav u Republici Hrvatskoj. U tom smislu porućujemo predsjedniku nove Vlade RH da na mjesto ministra i državnog tajnika sustava visokog obrazovanja i znanosti imenuje osobe koje imaju dovoljno znanja, vještine i iskustva u vođenju toga sustava. To znači, da su u tom sustavu radile 20 i više godina i da su tijekom karijere bile i na upravljaćkim funkcijama u sustavu – u rektoratima, ili, u najmanju ruku u dekanatima.
AKADEMSKI SINDIKAT postavlje pitanje, kako je moguće da politiku u sutavu obrazovnaja vodi osoba koja nikad nije radila u tom sustavu, odnosno, da njegova desna ruka, koja vodi politiku visokog obrazovanja i znanosti nije ni sveučilišni nastavnik niti znanstvenik.
Magdalena Hegedić