Godina koja je iza nas bila je prepuna iznenadnih događaja kako na našem župnom, tako i na osobnom polju. Bilo je puno lijepih stvari koje ćemo pamtiti i nositi u svom srcu kao dragu uspomenu, pa o tomu s drugima rado razgovarati, a i dosta ružnih, koje želimo brzo zaboraviti.
Naše osnovno raspoloženje temelji se na pojmovima: zahvala i oprost. Naime, ovaj trenutak na kraju kalendarske ili građanske godine prikladan je da zahvalimo Gospodinu.
Želimo zahvaliti za ovu građansku godinu, osobito plodonosno vrijeme koji su se događali u našoj župi, Domovini i svijetu, za razne susrete i događanja, za molitve, liturgijska slavlja, karitativne inicijative i djela milosrđa.
Trebamo Bogu zahvaliti za sve duhovne i materijalne darove, za sve čemu smo se obradovali i što nas je duhovno obogatilo, kao i za ono što nam je bilo potrebno za tjelesni život. No, potrebno ja da zahvalimo i za različite bolne trenutke, križeve koje smo doživjeli osobno ili kao zajednica, kao obitelj. Moramo zahvaliti Bogu na svim plodovima rada naših ruku, ali i na svim patnjama, jer sve ono što nam Bog daje vodi istom cilju – našem duhovnom dobru.
fra Tomislav
(Pavo Jazvić, foto: ilustracija)