Vlatko Štampar štampao viceve, dosjetke i specifičan humor u punoj središćanskoj Promenadi!

Jučer je u Murskom Središću u prekrasnoj noćnoj atmosferi prepune Promenade nastupio poznati Međimurec i hrvatski komičar Vlatko Štampar. Onima koji su sudjelovali u ovom nestvarnom i bajkovitom ugođaju ne treba ništa objašnjavati, a onima koji su ovaj fenomenalni događaj propustili ionako to ne možemo predočiti, jer Vlatka jednostavno treba vidjeti i doživjeti!

No ipak donosimo nekoliko zanimljivih crtica iz života i karijere ovog štampara viceva, dosjetki i specifičnog humora.

(R. Tomanić, foto TT)

Čakovečki komičar Vlatko Štampar karijeru započinje krajem 80-ih, izmamivši vlastitoj majci osmjeh na lice nakon nezamislivih porodiljnih muka. Nakon te prve i najkrvavije gaže u životu, mladi je Vlatko na samom početku zavolio nasmijavati ljude oko sebe. Samo 20-kusur godina kasnije, stand-up podzemljem velegrada Zagreba šire se glasine o dobroćudnom divu duhovitih manira.

Započevši na sada već kultnim open-mic večerima u zagrebačkom Purgeraju, ovaj se neprilagođeni Međimurac ubrzo pokazao kao miljenik publike. Sudjelujući u formiranju stand-up scene Zagreba, Vlatko Štampar prometnuo se u nezaobilazno ime stand-upa “na ovim prostorima”, osim u Mađarskoj. Nastupa na stand-up večerima i festivalima komedije po gradovima diljem bivše naše, te unatoč jezičnoj barijeri (materinji mu je međimurski) uspijeva neobičnom lakoćom pokreta nasmijati na stotine i tisuće ljudi. Vlatko već godinama postojano i neumjereno nasmijava posjetioce zagrebačkog Studija Smijeha, razotkrivajući pritom (vlastito) uvrnuto poimanje svijeta i bogatu maštu napučenu životinjama koje pričaju (gluposti) i zabranjenim perverzijama koje bi se (izvan konteksta) mogle smatrati kaznenim djelom.

Za one koji ga nisu “probali”, Vlatko će ostati nikad pronađeno utjelovljenje svih onih suludih misli koje svatko od nas pomišlja u onom dijelu uma koji s razlogom ignoriramo. Za one koji su ga doživjeli, Vlatko je bio i ostaje ventil, pipa, sasvim suludih asocijacija koje u kombinaciji s njegovom nezamjenjivom manirom neizbježno mame smijeh i čine ga jednim od ponajboljih komičara “na ovim prostorima”. Osim u Mađarskoj.

“Čovjek je golem, zaista je golem. Obično se saginjem kada razgovaram s ljudima, ali kada pričam s njime, boli me vrat. Osim vrata, bolio me i trbuh, od smijeha, kada sam pratio njegove stand up nastupe. I ne, nemojte misliti da se pojavio jedan koji je ‘dobar za Hrvatske prilike’. Ne, čovjek je zaista dobar, bez tih zaštitnih celofana, bez pizdarija. Da se kojim slučajem rodio pet tisuća kilometara zapadnije, sada bi imao redovnu stand up gažu na daskama McDougle Streeta, tamo na jugu Manhattna, tamo gdje caruju najbolji. Ali ima vremena, čovjek je toliko dobar da ne postoji šansa da ne uspije.”

(Hrvoje Šalković, http://www.vlatkostampar.com/#)