VLADIMIR VARŠIĆ: Ka sem nej, sem je, ka sem bio, me nejga, ka bum bio, nej?

Knjiga od tri slova se zatvorila. Mesec se tri put zdigo ober Mure, pri čemu je posebno ugođajnim, lirskim, kazališnim i glazbenim sjajem posrebrio stvaralaštvo Magdice Mikulić, Viktorije Kontrec i Vladimira Varšića. Što se stiglo i moglo o Magdici i Viktoriji već se izreklo i napisalo. Samo u dvije-tri rečenice sažeti atmosferu predstavljanja Vladimira Varšića minulog utorka preteška je zadaća. Skoro se dogodilo da izborne postave MAKAMUSA, KUD-a MURA i XENIXA nisu bile dovoljne za sve čime se Vladimir na svojoj večeri na sceni CZK Rudar pojavio. A pojavio se elegičnom odom Muri i mlinovima na Muri, žestokim i otvorenim pismom Carli del Ponte i licemjernoj EU političkoj bratiji s početka devedesetih XX. st., bogatom zbirkom haiku stihova, zavičajnim, ljubavnim, filozofskim … zabavljačkim tekstovima i stihovima, a pri kraju i velikim životnim odlukama. Kao i na prethodne dvije, programu je svjetsku notu dodao Nenad Srpak izborom, a još više načinom pjevanja i sviranja tema na gitari. Dvije autorske otpjevao je i Vladimir, a Nenad ga u klasi svjetskog jazz glazbenika popratio.

Večeri Mikulić & Kontrec & Varšić iznenadile su ležernim načinom predstavljanja, sadržajnim programima i onim što sve izvođače i organizatore osobito raduje – iznimnom posjetom. Tri književne večeri pokazale su kako jedva, jedva da poznajemo svoje susjede ili mještane, prije je istina NE poznajemo. Večeri su pokazale da imamo koga i što upoznati, ne samo upoznati već se s njima i naglašeno štimati. Centar za kulturu Rudar i Gradska knjižnica i čitaonica Mursko Središće doživjeli su posjetu nove strukture publike, glumice i glumci KUD-a MURA, MAKAMUSA i XENIXA učvrstili su svoj umjetnički status, a svi skupa u Nenadu Srpaku dobili novog saveznika i umjetnika kojega se ne smije zaobilaziti.

Ivan Goričanec