Krajem prošle godine objavili smo još jednu kratku priču središćanskog pisca i pjesnika Vladimira Varšića-Bobija koju možete pročitati ovdje CIRKUS Vladimira Varšića-Bobija. Sada pak objavljujemo drugu s istim naslovom, ali i podnaslovom, te naravno s drugim rednim brojem.
(R. Tomanić)
Duboki Šljam je, shvativši da se ne mogu dresirati sve životinje, preuzeo upravljanje Cirkusom i preimenovao ga u Državni Aparat.
Oni koji su ga vodili do tada, smješteni u Akademske ustanove za preodgoj ili na Otoke u struji, poneki nestali, striček, koji je imao vizije, Aurelije, proglašen je nepodobnim, jer je svuda vidio balvane, imao i razvijao neke teorije koje veselo društvo iz Dubokog Šljama nije shvsćalo niti odobravalo.
Aurelije kakvog smo pamtili i poznavali, pretvorio se raspojasanog, čudnovatog debeljka, hodao od mjesta do mjesta, razveseljavajući ljude. Ponekad skidao odjeću i onako poluobučen plesao i pjevao. Dali su mu i doboš-mali bubanj po kojem je lupao i vikao: Pažnja! Pažnja! Duboki Šljam je ostao u glavnome gradu. Pažnja! Pažnja! Balvane koristite u svrhu grijanja domaćinstava i svima će nam biti lijepo i dobro, toplo, a mi ćemo vam objasniti što sve možete, kako i što raditi i sve ćemo jednako dijeliti.
Zemlja je plošna, Zemlja je okrugla, religija je opijum, govorili su, debatirali tko je, a tko nije u pravu. Aureliju su oduzeli bubanj, jer je izumljen radio, njega su prozvali Epek, a on je lutao i lutao i na kraju zalutao.
Iz Balvanije su poslali rukovodeće kadrove, postavili ih vodeće pozicije u školama, firmama, tvornicama, trgovinama. Oformljene su nove Udruge, fanovi su pljeskali, govorilii pisali u tiskovinama, radiju: Bravo, bravo; svima nam je bilo lijepo i dobro, toplo u srcima, nismo više morali razmišljati svojim glavama niti obrađivati zemlju. Drugovi su s puno ljubavi i odgovornosti brinuli o svemu iako se baš i nisu razumjeli u poslovanje.
Pojavila se čarobna kutija iz koje su reporteri i spikeri čitali bajke o prosperitetu. Filmovi u kinodvoranama su bili atrakcija, posebno kad su dobili tonske zapise i prikazivali se u koloru pa i sinemaskopu, a mi buljili, zabavljali se, plesali i pjevali pjesme koje su oni pisali.
Bili smo kauboji i indijanci, policajci i lopovi, puce i dečki. Dečko bi uvijek pobjedio i odveo najljepšu djevojku.
U banke se slijevao novac, naš novac. U njima su radili oni, kojima se više nije radilo u poljima, a završili su škole i tečajeve za takve poslove. Iz banaka smo primali osobne dohotke za svoj trud u tekućim radnim zadacima za koje smo obučavani. Napredak.
Zgrade u kojima su radili bankari postajale su sve veće, radnici ulagali sve više novca, bankari ponudili kredite i rekli: Sagradite kuće u kojima ćete osnovati obitelji, prikazivane su reklame s krasnim kućama, okućnicama sa sretnim roditeljima i djecom, radnici uzimali kredite i još marljivije radili, banke postajale sve više i veće s puno zaposlenika. Službenici su nas grdo pogledavali kad smo htjeli uzeti nove kredite: Za auto, pa za namještaj, ljetovanje, zimovanje, nakit…
Epek (Aurelije) nas je upozoravao: Ne, ne uzimajte kredite, ne dozvolite korisnim budalama da budu i dalje birani u razna Tijela u kojima troše svoja bezlična tjelesa, koja truju naciju Ratnika Svjetlosti ograničavanjima raznih vrsta. Ne dozvolite ugroženima da diktiraju ritam i tempo vaših navika; mi bismo odmahnuli rukama i derali se: Epek,Epek, zrasel ti je repek…on se samo tugaljivo osmjehnuo i rekao: Bute vidli!!!
Priča se da ga je dr. Lajosh cijepio protiv Covida devetnaest puta.
Rate kredita postajale su sve više ,neke su banke ,,bankrotirale”preko noći, država ,,sjela” na naše dohotke. Banke su samo promijenile naziv, a naši novci nestali.
Starac (i more) je shvatio, kad je napokon doveslao do mola, od njegove velike ribe ostao je samo kostur, mi smo shvatili da je od naših ulaganja ostalo samo dugovanje, a banke su bile morski psi koji su oglodali naše ušteđevine.
Jutro je svanulo ogrnuto Suncem. Diogenes se izvukao iz bačve, upalio svijeću i krenuo u potragu. Oko njega masa ukalupljenih ljudi, kompići i kompičke izgubljeni i zbunjeni u isti čas.
Molitelji kleče, mole i pjevaju: ,,What a friend I have in Jesus”
Specijalna operacija u Globinu ide dalje!!!
Sjeli smo u noćni bus za EU!?