Vladimir Hoblaj: ČUK SEDI U CZK “Rudar” u Murskom Središću, obavezno pogledajte!

Ovog petka u Murskom Središću gostuje kazališna skupina XENIX s predstavom ČUK SEDI, prema scenariju Vladimira Mesarića, autora čija su djela ostvarila niz zapaženih uspjeha na kulturnim smotrama domaće kazališne scene. ČUK SEDI će biti izveden 26. studenog u 19 sati u Centru za kulturu RUDAR.

Radnja predstave kreće iz slučajnog susreta dvojice prijatelja koji se nisu vidjeli dugih pedeset godina. Emotivno se prisjećaju svog djetinjstva dok im se nameće vječita dvojba, je li bilo bolje nekad, ili danas. Iz njihovog će dijaloga spontano poteći idilični prizori koje XENIX gradi iskonskom međimurskom popevkom, živopisnom poezijom te razigranim dijalozima. Sve one koji se sjećaju tog vremena, ČUK će nostalgično vratiti u doba njihove mladosti, dok će mlađariji plastično dočarati život u malom međimurskom selu šezdesetih godina prošlog stoljeća.

ČUK SEDI je jako smiješna priča. No, za razliku od komedija koje ovise o vulgarnosti, ova nasmijava čistom dovitljivošću. Uz izvrsnu upućenost u autohtone običaje, još više oduševljava njen jezik. Upravo je nevjerojatna širina arhaičnih izraza kojima autor barata, a svakodnevno su im se služile starije generacije u Merhatovcu, Zasadbregu, Zabancu, Plešivici i selima oko Središća. Nažalost, jedna od najvećih kvaliteta ove predstave ujedno je i njen hendikep jer je teško zamisliti kako bi sve ove vrckave dijaloge mogli razumijeti ljudi izvan Međimurja. No, zato će nama, “serjončarima” ovo biti bajkovit izlet u živopisnost govora na koji smo već i zaboravili.

Uz svu zabavu, ČUK donosi i dozu sjete pojačanu tugaljivim napjevima međimurskih pjesama što ih i čini tako osebujnima unutar kajkavske glazbene baštine. Pjevačke su dionice izvedene besprijekorno, u cijeloj predstavi nema nijednog disonantnog tona što je pravi podvig kad se pjeva bez instrumentalne pratnje. Zaslugu za ovaj doseg kvalitete valja pripisati ženskoj vokalnoj skupini Sv. Marko iz Selnice.

Ovakav žanr predstave nije nipošto lako odigrati pa je potrebno pohvaliti glumu koja je maštovita, razigrana, angažirana i smiješna. I premda je izvedba cijelog ansambla umjetnički vrlo ujednačena, teško je ne izdvojiti uvijek šarmantnog i uvjerljivog Ivana Goričanca čija pojava već od početka izaziva bujice smijeha.

Scenografija u dizajnu studia Reci Da iz Čakovca je jednostavna, ali dopadljiva i svrhovita. Jednostavna kulisa iscrtanog stabla iza kojeg viri radoznala glavica čuka ni u jednom trenutku vam neće dosaditi. Ovo tim više kako iza tog stabla stalno proviruju uvijek svježa simpatična lica razdraganih likova.

Iako se na šaljiv način ruga monotoniji rada i prehrane na selu, ČUK SEDI slavi jednostavnost života u kojem su ljudi bili vrijedniji od stvari te naglašava humanost, snagu i upornost malog čovjeka da se snalazi u datom mu socijalnom okruženju. Predstava ne propušta podsjetiti na odlazak Međimuraca na školovanje i rad u Maribor i Ljubljanu, na privremeni rad u Njemačku, ali i na trajno iseljavanje u daleke zemlje. Ona donosi čak i pomalo provokativan politički pamflet kad nadobudni student uz pjesmu „Ustani bane“ kritizira Međimurce za njihovu političku pasivnost i poslovičnu obuzetost motikom i poljem.

‘Točku na i’ predstavi daje publika koju XENIX od početka zarazi svojom razigranošću pa su aplauzi česti i dugotrajni. Zadovoljno gledalište najveća je nagrada ovim vrijednim glumcima pa se imaju razloga istome nadati i u Murskom Središću. Ovo jasno pokazuje i koliko su ljudi željni kvalitetne kulture, ali i potvrđuje Mesarićev umjetnički genij uz zavidan izvedbeni potencijal kazališnih amatera selničko-središćanskog bazena. Zato neke osobe čiji sud o kulturi valja poštivati s razlogom tvrde da je stvorena fantastična priča o Međimurju koja svježinom vidljivo nadilazi ustaljene folklorne manifestacije. Možda bi se zbog vještog prikaza tradicije koju valja čuvati, predstavu ČUK SEDI bez imalo pretjerivanja moglo predložiti i za upis u UNESCO-v popis nematerijalne međimurske kulturne baštine.

Doista, građani Središća imaju neoboriv razlog da odgode sve svoje obaveze te 26. studenog u 19 sati masovno pohrle u Centar za kulturu RUDAR, tim više jer je ulaz – besplatan.

ČUK SEDI:

XENIX: koprodukcija ženske vokalne skupine Sv. Marko iz Selnice, MAKAMUSA iz M. Središća i grupe SARCAS iz Međimurja.

Popevleju, začijaju, spelovleju i zdelovleju: Franjo Ban, Ivan Goričanec, Jasmina Hoblaj, Lucian Hoblaj, Josipa Kočila, Julijana Kočila, Marija Magdalena Kočila, Magdalena Kovačić, Pavla Mesarić, Mihaela Kočila Petković, Krunoslava Sklepić, Ivana Tkalec, Anton Turk,

Popevke pripravila i prepravila: Ivana Tkalec, Pre lojtri: Slavko Bregović, Okinčil: Studio Reci Da, Se drugo kaj je trelo i tre: XENIX

Se skupaj vredili: Vladimir Mesarić z Ivanom Tkalec i Ivanom Goričancom

(tekst i foto: Vladimir Hoblaj)