Virna Hošnjak je primjer kako se voli ples i u Hrvatskoj. Nakon brojnih nastupa u različitim dijelovima svijeta otvorila je plesni studio „Korak“ u kojem svoje znanje i vještine s ljubavlju prenosi na mlađe generacije.
Za početak nam otkrij kako si provela svoje djetinjstvo i sjećaš li se svojih prvih plesnih pokreta?
Djetinjstvo moje je bilo prekrasno. Doduše, bila sam izrazito povučeno dijete, vrlo vezano uz roditelje tako da smatram da je uključenje na ples i engleski jezik bilo od velike važnosti za moj razvoj u tim godinama, a naravno i kasnije. Prvi plesni koraci nastali su u plesnom studiju ‘Vivona’ uz Karmen Kovačević Jambor dok sam osnovnu i srednju školu provela u studiju za suvremeni ples ‘Teuta’ pod vodstvom Nikoline Mekovec.
Kada se kod tebe dogodio „boom“, trenutak kada si rekla ples je moj život te tko ti je bio najveća podrška?
Mislim da se „boom“ nije nikada dogodio jer sam osjećala to od kada znam za sebe. Zaista sam odmalena željela imati vlastiti plesni studio i znala sam da ću nekako bez obzira na profesiju imati ples oko sebe na ovaj ili onaj način. Na kraju se dogodilo da mi je ples doseljenjem u Zagreb u potpunosti postao životni poziv gdje su se očito dogodili pravi ljudi koji su u meni prepoznali ono nešto, gurnuli me i dali do znanja da mogu i vise od onog o čemu sam sanjala.
Koja vrsta plesa te oduševljava?
Ples ne dijelim i uvijek se čudim kako neki plesači ne respektiraju određene stilove pogotovo ako ih nisu nikada probali. Svi imamo stil koji nam je najdraži i koji preferiramo, međutim za mene je svaka vrsta plesa čarobna na svoj način jer jednostavno volim ples u svakom smislu riječi. Kada te ljudi pitaju čime se baviš kažeš: „Ja sam plesač“, ne kažeš osobi na prvu ‘ja sam jazz dance plesač“ ili ‘ja sam „suvremenjak“, to kažeš kasnije kada te pitaju koji stil preferiraš, međutim prvi odgovor je vrlo jasan i konkretan – Ja sam plesač -, a po meni istinski ljubitelji plesa u svakom stilu vide čaroliju. Uz satove baleta koji su bili nužni za kvalitetnu podlogu prošla sam kroz suvremeni, jazz dance i hip hop i to su nekako smjerovi kroz koje se trenutno najviše volim izražavati.
Gdje pronalaziš ideje za svoje koreografije?
Ideje pronalazim svuda oko sebe ovisno o tome što trenutno u životu proživljavam, kako se osjećam, o čemu sanjam, čega se prisjećam, itd…
Koju glazbu preferiraš za svoje koreografije?
R’n’B & Soul je moj number 1, za moju dušu, ali uživam i pronalazim inspiraciju u svemu od klasike do interesantnih instrumentalnih verzija, hip hop-a, rap-a, reggae-a, pop-a, jazz-a…
Bila si duže vrijeme u Pekingu, kakav je život njihovih plesača i po čemu se razlikuje njihova plesna scena od Hrvatske?
Kinu i plesnu scenu tamo i kod nas je nezamislivo uspoređivat jer zamislite što nudi samo jedan grad poput Pekinga koji ima 32 milijuna ljudi?! Ja ih volim kao plesače, brzi su, precizni i voljela sam upijati njihovu kontrolu i čistoću pokreta.
Radila si s mnogim estradnim zvijezdama. Koji od njih su ti ostavili najljepša sjećanja?
Ozbiljno sam počela pred točno 10 godina uz Tony-a Cetinskog i njegov „Furia Tour“ i on će zauvijek biti netko poseban pogotovo zato jer je bila u pitanju turneja i provlačenje nastupa od 2008.-2010. Ista stvar se dogodila sa Coloniom s kojom sam prošla ljetne turneje i koncerte, boravila satima na cesti u kombiju i nastupala od Njemačke, Švicarske, BiH, Slovenije do domaćih evenata, a sve te to zbliži jer je prisutan konstantan kontakt. Severinu uvijek navodim kao veliku profesionalku za koju je stvarno bila čast raditi, ali to se mora doživjeti da bi se shvatilo o čemu pričam, na što mislim, zašto se razlikuje od drugih i zašto uz nju imaš osjećaj da radiš za veliku zvijezdu, a s druge strane nemaš uopće osjećaj da radiš za zvijezdu. Grupa Feminnem s kojom sam predstavljala Hrvatsku na Eurosongu je priča za sebe koja označava jedan od najljepših trenutaka moje karijere. Lana Jurčević, Nina Badrić, Danijela Martinović, ET, Connect itd… sve su to lijepa sjećanja koja bih opet ponovila.
Kako se rodila ideja o osnivanju plesnog studija „Korak“?
Plesni studio Korak nastao je spontano kao rezultat već određenog iskustva, godina i potrebe za osamostaljenjem u tim godinama.
Kako prepoznaješ talente?
U svima nama leži masa talenata samo možda nekima treba netko da potakne da se to otpusti i izađe van. Pružam djeci prostora za vlastitu kreativu, da budu ono što jesu, da shvate da upravo to što jesu je njihov najjači as u rukavu i da teže tome da budu svoji. Svi smo posebni samo treba znati gledati.
Tvoje vizije za budućnost i savjet mladim plesačima?
Ne razmišljam o budućnosti jer volim živjeti u sadašnjosti i uživati u onome što se trenutno događa, ali želim nam svima dalje zdravlja i mogućnosti da uživamo u svemu što ples donosi. Mladim nadama bih poručila: „Nemojte se uspoređivati, budite svoji, vizualizirajte, radite, uživajte u tom putovanju do cilja kojem težite i na taj ćete način postati najbolja verzija sebe.“
(Ivana Radiković, foto arhiva Virna Hošnjak)
