Bez obzira na veličinu, na karti svijeta i Andora i Kina ravnopravne su članice Ujedinjenih naroda. Sličicom iz prve rečenice mogli bi usporediti zauzeti prostor i veličine scena dvaju iznimnih kulturnih događaja u Čakovcu i Varaždinu minule subote.
U minutama dok je u čakovečkoj zgradi Scheier završavao klavirski koncert Igora Perhoča, na desnoj obali Drave u Varaždinu počinjale su prve note kantate Carmina Burana. Jedini upitnik toga dana visio je nad riječima „gdje biti”, a izvedbe su pokazale kako i jedno i drugo događanje zaslužuje tisuće uskličnika i nijedne druge riječi osim appassionato, animato, grandioso i maestoso!
Ako je publici u Scheierici nekako izdaleka bio predvidiv glazbeni program Igora Perhoča, onda je apsolutno sigurno kako nikome nije bila predvidiva ultra visoka klasa umjetničke izvedbe glazbe Yanna Tiersena i Ludovica Einaudia. Ali – ako je netko i očekivao Igora Velikog za klavirom, zasigurno nitko nije očekivao bravurozne nastupe Josipe Mrla, Adrijana Valpatića i Emila Kranjčića.
Bravuroznost je preslaba riječ jer su Josipa na klaviru, Adrijano na gitari i Emil na bubnjevima nenapisanim i do subote nikada izvedenim dionicama dogradili i oplemenili originale Tiersena i Einaudija do razine umjetničke spektakularnosti.
Koncert je silno obogatio arhitektonsko-urbanističku izložbu u prizemlju koju sukreira i arhitekt i glazbenik Igor Perhoč te najavio dva predavanja 25. rujna i završni gitaristički koncert 28. rujna nakon čega se izložba UrboArhitektura 20+20 zatvara.
