Pred punom dvoranom Centra za kulturu RUDAR, jučer je kazalište MAKAMUS izvelo svoju novu predstavu TRI STABLA.
Predstava je bila prekrasan božićni dar našem gradu, ali i udomljenoj djeci koja su na kraju dobila i prigodne poklone svojih dobrih donatora.
TRI STABLA je i šaljiva i ozbiljna predstava. Jednostavna, ali domišljata kostimografija i simpatični zvučni efekti dočarali su nam šumu u kojoj se prepričavaju veliki snovi. Svako malo u tu šumu uletjeli bi svadljivi drvosječe s hozentregerima ne znajući da će njihove sjekire imati važnu ulogu u ostvarenju tih snova za tri posebna stabla. Vođeni sugestivnim pripovjedanjem Veronike Kontrec, mali su glumci svojim pokretima šuškavu šumu brzo i s lakoćom pretvarali u tri presudne scene ove lijepe priče.
Kako to u životu i inače biva, snovi stabala nasukali su se u pličaku obične svakodnevice. Od prvog stabla koje je željelo postati škrinja velikog blaga, neki je tišlar napravio najobičnije jasle. Od onog koje je maštalo da svjetskim morima vozi kraljeve i kraljice, napravljena je tek mala ribarska lađa. Najgore je prošlo treće stablo koje je željelo rasti do samog neba, a završilo zaboravljeno u nekoj mračnoj šupi. I tako bi njihovi snovi ostali zauvijek zaboravljeni da se u priču nije umiješao Bog. Naime, u male je jasle položeno dijete koje je bilo najveće blago i najveća nada čovječanstva. Na neuglednoj ribarskoj lađi 30 godina kasnije je taj isti Isus pokazao svoju neviđenu moć nad olujom pa je stablo shvatilo da vozi Kralja nad kraljevima. No, najdramatičnije ispunjenje svog sna doživjelo je treće stablo. Od njegovih trupaca su zli ljudi napravili križ na koji su pribili Božjeg Sina ne shvaćajući da je to bio najveći izraz Božje ljubavi kojim je on ljudima otvorio put do samog neba. Poplava plitkih bajki, potrošačkih reklama i crvenih bradatih djedova svakog nam Božića nastoje zamagliti povijesni zapis o djetešcu koje se rodilo da ostvari naše najveće snove. Iako je većina ljudi odavno prestala sanjati, dobri nas Bog svakog Božića uvijek iznova zove da svoje snove predamo njemu u ruke. Oni se neće uvijek ispuniti kako očekujemo, ali ćemo kroz njih upoznati svog Stvoritelja koji s našim životima želi i može učiniti puno više nego to možemo i zamisliti. A upravo je to poruka koja je toliko potrebna djeci koja su izgubila najpotrebnije – skrb svojih vlastitih roditelja. Tako su svojom predivnom predstavom, djeca MAKAMUS-a ohrabrila udomljenu djecu Međimurja da ih Bog ljubi i da želi učiniti nešto veliko s njihovim malim životima na čemu se Udruga udomitelja ovime želi iskreno zahvaliti. A sigurni smo da i grad Mursko Središće ima puno razloga biti ponosan na svoje malo kazalište koje je, zajedno s nekolicinom vjernih roditelja, zaneseno okupio gospodin Ivan Goričanec da bi ih poveo putovima umjetnosti dobrih vrijednosti.
(Tekst: Vladimir Hoblaj Foto: Denis Perčić)
