Danas na blagdan Bogojavljenja ili Sveta tri kralja imendan imaju Gašpar, Melko i Bolta. Postoji jedna izreka:
Či su za trij krole putoki pouni vode, dost bu vina.
(zabilježena u Rječniku Murskog Središća Grozdane Rob)
Odakle Tri kralja i koje je njihovo značenje? Pojavu i poklon tih biblijskih mudraca pred Isusom pretkazuju proroci Staroga zavjeta, tako u Psalmu 72 stoji:
Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
Također i prorok Izaija piše: „K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, kraljevi k istoku tvoga sjaja” (Iz 60, 3). No, Matej u svom evanđelju spominje samo riječ „mudraci / magi”, što bi u kaldejsko-babilonskoj tradiciji bilo zvjezdoznanci ili prirodoznanstvenici. Kraljevima su ih počeli nazivati u 6. stoljeću, a na jednom mozaiku u Ravenni iz tog stoljeća spominju se i njihova imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Tradicija ih je prikazivala u tri različite životne dobi: Gašpara kao mladića, Baltazar je bio muškarac zrele dobi, a Melkior starac. Ponekad su im pridavali i prostorna obilježja, svaki je predstavljao jedan od tri tada poznata kontinenta: Melkior Europu, Baltazar Afriku, a Gašpar Aziju. Ime Melkior na hebrejskom znači kralj svjetla, Baltazar – savjetnik u ratu, a Gašpar – čuvar blaga, rizničar.
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:01-09_Journey_of_the_Magi.jpg
Na ovaj blagdan tradicija je blagoslova vode, a inicijali triju kralja stavljaju se na dovratnike kuća kod blagoslova domova.
Njemački benediktinac i psiholog Anselm Grün je u svojoj knjizi „Božić – slaviti novi početak” zapisao: „Zapadna umjetnost i pučka pobožnost načinili su od mudraca Sveta Tri kralja. Bibliju su time protumačili dubinsko-psihološki. Jer tri je uvijek broj cjelovita čovjeka koji je u sebi razvio sva tri područja. Tako kralj u bajci ima uvijek tri sina koji predstavljaju tri područja: duh, dušu i tijelo ili glavu, srce i trbuh. Ova trojica kreću zatim na put da pronađu vodu života ili lijek za bolesna kralja. To je konačno put samoizgradnje na koji stupaju i na kojemu doživljavaju mnoge pustolovine i svladavaju opasnosti… Ne smijemo ostati kod mladenačke životnosti ni kod stvaralačke snage srednje životne dobi ni kod mudrosti starca. Sve se mora promijeniti da bismo mi ostali životni. Cilj smije biti postati kraljevski ljudi, ljudi koji sami odlučuju o svome životu, kojima ne gospodare drugi, koji su u suglasju sa samima sobom, koji imaju kraljevsko dostojanstvo. A kod Triju kraljeva je njihovo dostojanstvo izraženo upravo tako, da odlažu znakove svoga kraljevstva i padaju na koljena pred božanskim Djetetom.”
Nasuprot njima „Herod je pun straha i kompleksa manje vrijednosti. Kad od mudraca čuje da se žele pokloniti novorođenomu židovskom kralju, prestraši se i postaje uznemiren. Boji se da bi mu jedno dijete moglo osporiti vlast. Kojega li paradoksa! Ali u malome, ranjivu Djetetu u jaslama krije se više snage nego u kralju koji se skriva iza svoga naoružanja i svoje vojske.” (A. Grün)
Kako sa sutrašnjim danom završava „božićno vrijeme” i uskoro ćemo pospremiti lampice i ukrase, podsjetila bih na tradiciju kako je nekada to razdoblje završavalo tek Svijećnicom, znači početkom veljače i tako je cijeli siječanj, jedan od najhladnijih, po osjećajima najdulji i najdepresivniji mjesec, imao „produženi” božićni ugođaj i raspoloženje. Kako meteorolozi prognoziraju, vjerojatno će se uskoro ispuniti riječi one lijepe božićne međimurske pjesme „Cmreki v snegu spiju”…
Kako god bilo, svako dobro želim…
(MH, foto: ilustracija)