Razgovarali smo s g. Slavkom Bregovićem voditeljem i predsjednikom KUD-a Mura. Otkriva nam svoje početke u glazbi, tko je najviše utjecao na njega te koje su posebnosti glazbe.
Kada ste se prvi put susreli s glazbom?
Rođen sam u glazbeničkoj obitelji, moji susreti s glazbom traju koliko i moj život, dakle već 57 godina. Glazba je u roditeljskom domu bila sastavni dio svakodnevnog života. Sviralo se i pjevalo u svakoj prigodi, amaterski i profesionalno, na imendanu i na probi crkvenog zbora.
Koja osoba je utjecala na vaš glazbeni stil tijekom vašeg djetinjstva, a kasnije i mladosti?
Gotovo da nije bilo člana obitelji koji nije svirao neki instrument, a vrsni pjevači su bili apsolutno svi, po majčinoj i očevoj liniji. Moj otac Josip je 37 godina bio orguljaš i kantor, tako sam uz njega kroz liturgijsku glazbu, na najljepši mogući način stjecao prva znanja o tonu i o notama, partiturama, kompozitorima, zborskom pjevanju i o crno-bijelim tipkama.
Kako je vaš otac nekad svirao orgulje te kakva se glazba slušala u vašoj okolini?
Govorim o vremenu kad su orguljaši svirali s obje ruke i obje noge, kad se i u malim sredinama svirala sakralna glazba najvećih kompozitora i majstora harmonije, kad se i na Većernici pjevalo troglasno…
Koliko je u vašoj obitelji glazba prisutna?
Velik glazbeni utjecaj na mene imala moja dva starija brata, a Glazbena škola u Varaždinu dala mi je formalno obrazovanje i odgovore na sva muzičarska pitanja koja sam si putem postavljao.
Naravno da je i danas glazba sveprisutna u mojem životu i u mojoj obitelji. Svejedno je li riječ o radu sa tamburašima koje vodim u nekoliko KUD-ova ili o režiji tona u našem novom Centru za kulturu, o pisanju aranžmana ili o komponiranju dječje pjesmice… muzika negdje stalno svira.
Predsjednik ste KUD-a „Mura“ , kako nastojite sačuvati kulturnu nematerijalnu baštinu?
Kao aktualni predsjednik KUD-a Mura stekao sam uvid u čitav opseg posla i odgovornosti koje jedno tako veliko društvo ima. Osamdesetak članova se kroz pet sekcija konstantno trudi obogatiti društveni život i amatersku kulturnu scenu našega grada. Plesanje, sviranje ili pjevanje u KUD-u u današnje vrijeme baš i nije naročito popularna aktivnost među mladima. Nije lako inspirirati mlade snage, no kad nam stignu novi članovi trudimo se poučiti ih pravim tradicijskim vrijednostima, kroz svirku tamburice i folklorni korak, ili kroz hrvatsku popijevku u zboru, a domaću riječ i kritiku kulture sredine u kojoj živimo na osebujan način njeguju članovi dramske sekcije. Pozivam vas da nam se priključite!
Koji nastupi sa KUD-om su vam se najviše urezali u pamćenje?
Na nastupima sa KUD-om doživio sam prelijepe trenutke i upoznao puno divnih ljudi. Ne mogu i ne smijem „posebnom“ izdvojiti ni jednu pozornicu, ali mogu reći da će mi neka putovanja na nastupe ostati u trajnoj lijepoj uspomeni.
(Ivana Radiković, foto SB, Tin Tomanić)
