Knjiga Na kavi s konobarom Gorkića Taradija, poznatijeg i kao Konobar s olovkom, tiho, ali uporno osvaja čitatelje, knjižnice i kritiku. Riječ je o humorističnom autobiografskom romanu koji nastaje iz pozicije čovjeka iza šanka – onoga koji sluša, promatra i skuplja priče, dok drugi često misle da je tu samo da posluži kavu. Upravo zato mnogi čitatelji u njoj prepoznaju vlastiti umor od svijeta koji stalno juri, ljudi koji traže previše i rijetko primijete onoga tko im donosi piće ili osmijeh.
Kritičarski odjeci potvrđuju da se ne radi o prolaznoj epizodi, nego o knjizi koja ostaje. Maja Purković iz Narodne knjižnice „Petar Preradović“ u Bjelovaru duhovito ističe da je Na kavi s konobarom gotovo terapijsko štivo za sve koji pate od „kroničnog manjka jednostavne ljudske pažnje i topline“. Knjigu opisuje kao intimno, duhovito i toplo štivo koje donosi fragmente života iz perspektive onoga koji svakodnevno susreće najrazličitije ljude, kombinirajući humoristične crtice s osobnim sjećanjima, djetinjstvom, školovanjem i bogatim iskustvom rada u ugostiteljstvu – stvarajući mozaik života iza šanka.
Sličan ton prepoznaje i profesorica i književna kritičarka Saša Jakšić, koja naglašava: „Ako volite knjige koje su bliske životu, memoare i priče iz radnog svijeta bez pretencioznosti — e, onda je ovo prava knjiga za vas – to je jedno opuštajuće, slatko i šarmantno štivo koje možete pročitati uz prvu jutarnju ili drugu, popodnevnu kavu, štivo koje vas zabavlja ali istovremeno i navodi na razmišljanje.“ Ističe da Na kavi s konobarom „nije nekakvo klasično književno djelo, no njezina vrijednost leži u iskrenom govoru, u presjecima svakidašnjih situacija koje često ostaju neispričane, u humoru i toplini koja povezuje autora i čitatelja.“ Kroz neobične naslove poglavlja čitatelj dobiva uvid u autorovo djetinjstvo, školovanje i, najvažnije, njegove doživljaje na radnom mjestu – onome zbog kojeg je i nastao naslov knjige, jer ipak je on konobar.
Posebnost knjige jest što nenametljivo podsjeća da konobari nisu inventar lokala, nego promatrači, sugovornici i tihi kroničari društva. Taradi upravo to radi: bilježi ono što bi u drugim profesijama ostalo nezapaženo, od sitnih nepravdi do toplih, gotovo neprimjetnih trenutaka ljudskosti. Kritika se složno slaže da autor kombinira satiru, ironiju i humor ne kao puku zabavu, nego kao alat za pojačavanje empatije i osvještavanje običnih ljudi kao nositelja najzanimljivijih priča.
Uspjeh knjige vidljiv je i izvan lokalnog okvira. Na kavi s konobarom predstavila se i na Frankfurtskom sajmu knjiga, gdje je privukla pozornost kao duhovita, mala knjiga s velikim srcem, ukorijenjena u konkretnom radnom iskustvu, ali razumljiva svima koji su ikad sjedili za šankom ili s druge strane pladnja. Knjiga je prijavljena i u konkurenciju za međunarodne nagrade za satirična djela, gdje upravo njezina iskrenost, neposrednost i nenametljiva, ali oštra satira dolaze do punog izražaja.
Čitatelji često svjedoče kako ovu knjigu uzimaju na doze – uz jutarnju ili popodnevnu kavu, poglavlje-dva – i vraćaju joj se kad im zatreba osmijeh, malo nostalgije ili podsjetnik da iza svake narudžbe stoji čovjek sa svojim mislima, brigama i snovima. Stil pisanja je lagan i pristupačan, a autor se s publikom povezuje autentičnošću, iskrenošću i osebujnom nepretencioznošću, što potvrđuju i tribine, promocije te živi susreti s čitateljima od Međimurja do Slavonije.
Sve to zajedno čini Na kavi s konobarom ne samo knjigom o jednom konobaru, nego i toplom, satiričnom kronikom društva – viđenog iz perspektive onoga koji nam donosi kavu, ali nam istovremeno, između redaka, vraća i vjeru u ljude. (m)