Vrijeme došašća nije vrijeme pokore, vrijeme došašća je radosno i uzbudljivo očekivanje. Ta nam rečenica može zvučati kao prigodna fraza, osobito ako nam je to samo kalendarsko vrijeme u crkvenoj godini u prosincu. Vrijeme došašća je ono milosno vrijeme kad gotovo sva Zemlja kliče, a vjerni iščekuju da se ispuni ono što je rečeno od Gospodina. To čudesno vrijeme adventa od nas traži duhovno buđenje, paljenje novih svijeća u vlastitom srcu koje je možda zamračeno, zamagljeno ili zastrto brigama, tjeskobom i malodušjem u pukom nizanju dana od siječnja do kraja studenog. Meni, tebi, običnom i svakodnevnom ljudskom biću nije dostatno samo pouzdanje u dobro vrijeme, produžen ugovor na još xy godina, iščekivanje izvješća ovog ili onog kola lutrije, usvojen proračun za drugu godinu … Sva vremena koja se broje već u tisućama godina potvrdila su da Čovjeku treba netko puno važniji, jači, sigurniji, neprolazan, nenadmašan i vječit.
Baš o tom svesilnom, najvećem, najvažnijem, a najmanjem i najprostodušnijem koji nam uskoro ima doći na kraju vremena, neizrecivim žarom, radošću i snagom, pjevao je, svirao, plesao i govorio Zbor Baptističke crkve Mačkovec u dvorani Centra za kulturu Čakovec prvoga dana u tjednu koji upravo traje. Desetak minulih godina potvrđuje veliku istinu – Zbor Baptističke crkve Mačkovec postao je jednim od rijetkih simbola istinskog i nesvakidašnjeg slavljenja Gospodina u pjesmi, glazbi i riječi. Mnogi poznajemo i susrećemo djevojke, mladiće, žene i muževe iz Zbora. Ono što su na cesti, u svom domu, automobilu, na radnom mjestu … to isto su, samo još na desetu potenciju, na sceni pred Gospodinom i za Gospodina. Doista je iskrena, a tako rijetka radost gledati i slušati srčanost pjevanja, sviranja, način aranžiranja vlastitih i cijelom svijetu poznatih duhovnih pjesama. Istina, nešto se zbiva u Betlemu, Međimurju, Hrvatskoj i svijetu. Na krilima toga „nešto”, novog buđenja i zadnjih dana iščekivanja Božića, publika se iz prepune dvorane razišla svojim domovima nošena zapjevom „Nek pjeva svijet i svemir sav” jer, za koji dan, rađa se za sve nas Spas.
Tekst: Ivan Goričanec
Foto: BCM
