Vrlo često u kino, koncertnu ili kazališnu dvoranu ulazimo s određenim očekivanjima. Ona su veća što je ime redatelja, glumca, banda ili kazališta poznatije. Vrijedi i obrnuta logika. Prošle nedjelje na kazališnu scenu CZK Rudar u Murskom Središću izašli su umjetnici KUU Lipa iz Gornjeg Mihaljevca. Kako tiranski filter na pogon Covid mjera u dvoranu propušta publiku na razmak dometa glasa, u dvoranu je ušlo svega pedesetak osoba. Svima Nobelovu za odvažnost! Moguće je da je ta malobrojna skupina u dvoranu ušla iz različitih razloga, ali je presigurno da je izašla s jedinstvenim zadovoljstvom i dojmovima koji se mogu sažeti u jednu rečenicu: impresivna autentika povijesnih vremena gornjega Međimurja ponuđena u stihu, glazbi i igri na sceni. Samo to, mogli bi se upitati??? Da, samo to, samo što je TO jako veliko, emocijama progrijano, iskreno, jednostavno i, ono najvažnije, iz proživljenih vremena vješto na scenu prenešeno. Publika je slušala i gledala Leu Jurković i Jasenku Novak u ganutljivim stihovima Rajke Trokter, vedar glazbeni uvod Lipa Banda iz Gornjeg Mihaljevca i „glavno jelo” kulturne večere – kazališnu predstavu Jasenke Novak „Čisti zmešeraj”. Uz zanemarive izvedbene nesavršenosti predstavi se treba pokloniti na idejnoj razini, izuzetnoj dokumentaristici običaja i stila života onoga vremena, kostimografiji i dragocjenom oživljavanju riječi i govora sela gornjega Međimurja. Iz svega doživljenog u 100 minutnoj družbi s umjetnicima KUU Lipa jasno se vidi, čuje i osjeća zajedništvo i duh sela iz kojega dolaze, a upravo je zajedništvo jedina vrednota koja ima snagu i lijek kojima se može ići u sutra razjedinjenog i covidom rastrojenog čovječanstva.
(Ivan Goričanec)
