SUNCE ZA ŠTRIGOVU
Žarko se nadam da će, onoga dana kada glumice i glumci MAKAMUSA iz “Bajke o suncu” budu svojoj dječici prepričavali sjećanja iz djetinjstva, da će s žeravicom u srcu govoriti o zadnjim sekundama predstave u Štrigovi i onom času kad kreće song “Sunce za sve”. Zašto mi je toliko stalo baš do tog trenutka? Zato jer se on dogodio u izuzetnom prostoru Doma kulture u Štrigovi, pred posebnom publikom i zato jer se dogodio nakon 500 dana otuđenosti, izolacije i stvaralačke paralize koja pogubno djeluje na sve staro, a još gore na sve mlado. Osjetio sam i gledao to na našim malim glumicama i glumcima na probama koje smo na nestvaran način nekako i nikako ipak tek u skici imali. Veličam taj trenutak jer sam iz prikrajka gledao doživljaj publike, a s nevjericom i čuđenjem uživljenost dječice u prvim redovima. Dovoljno je nalistati samo nekoliko fotografija. Da, da nije zauzete srčanosti Josipa Mikeca bilo, nebi se naše sunce u Štrigovi žarilo. Našoj glumici Maji Ignac i asistentici Ani dugujemo silnu zahvalu za ekstra uvjerljive šminke cijelog ansambla, Ani Goričanec za art foto album, a gospođama mamama Janji, Ružici, Martini i Snješki za skrb pred scenom, iza scene i transportu. Potiho u sebi, ali s velikim pouzdanjem u snagu s Neba, predstavu smo odigrali i poklonili našoj teti Aleksandri. Zbog svih ovih sitnica, izvedba u Štrigovi bila je Velika pustolovina malog ansambla iz Murskog Središća.
(tekst: Ivan Goričanec, foto: Ana Goričanec)
