Mentalna uskogrudnost, pametovanje oko ničega, obrana mentalnog hendikepa i ograničenost, jedino je oružje kojim se ljudi u komediji „Ljubaf“ bore za prevlast unutar životnih okolnosti. Srečko Frljužec, koji zna gdje je njemu mjesto u kući, nema puno slobode između žene Đurđice i žestoke punice Štefice. Malo topline u Srečkov život unosi prijatelj Ivek, a najviše iskrene ljubavi iskazuje susjed Đura prema svojoj simpatiji iz srednje škole, gospođi Štefici. Najaktualniji problemi komedije su politički, ekonomski i društveni, a upravo je ljubav ta koja bi trebala biti uvijek najaktualnija.
Ovo bi bila kratka recenzija urnebesne komedije „Ljubaf“ Kerekesh teatra izvedene jučer u Centru za kulturu u Murskom Središću. Ljubomir Kerekeš, Jan Kerekeš, Ana Begić, Hana Hegedušić i Adam Končić raspametili su dupkom punu središćansku dvoranu. Iako je početak bio zakazan za 20 sati već sat vremena prije stotine ljudi čekalo je početak predstave ispred Centra za kulturu. Po nekim procjenama njih oko 500 prisustvovalo je ovome kulturnome događaju za kojima Mursko Središće vapi kao žedan za kapi vode. Sva mjesta bila su zauzeta, ljudi su stajali na rubovima dvorane, a bio je pun i balkon na kojemu sjedalica nije bilo. Dokaz je to koliko je kultura potrebna gradu nakon više od desetljeća izbivanja i putokaz daljnjem smjeru njenog prezentiranja kao nešto bez čega se gradski život više ne može zamisliti.
Oduševljena publika, nasmijana od početka do kraja, burni aplauzi i sveopće ushićenje bili su karakteristika jučerašnje ljubavi između izvanrednih aktera i gledatelja. Nešto ovakvo u Središću do sada nije zabilježeno jer u skromnim uvjetima još nedovršene dvorane nikome komfor nije nedostajao, a bitan je bio jedino sadržaj. Kako će ovakve, a i druge predstave i kulturni događaji izgledati u potpuno dovršenom i uređenom Centru za kulturu, možemo već naslućivati. Sigurno je samo da će se uvijek tražiti karta i mjesto više i da će organizatori imati samo jednu slatku brigu. Kako sve zainteresirane građane smjestiti u dvoranu, a da nitko ne ostane razočaran ispred ulaza.
Jedina zamjerka mnogih ljudi bila je ta što se predstava mogla održati na otvorenom prostoru u amfiteatru gradske lučice pošto su vremenski uvjeti bili idealni, a tamo mjesta ne bi nedostajalo i sigurno bi bilo prisutno duplo više gledatelja, jer mnogi koji nisu mogli ući u dvoranu, razočarani su se vraćali kući.
(R. Tomanić, foto Tin Tomanić)
