Jedan od najljepših događaja koji se Čakovcu proteklih božićnih i novogodišnjih dana mogao dogoditi svakako je posjet legendarne kazališne glumice, plesne umjetnice i dobitnice najviše hrvatske nagrade za zasluge u kulturi – Lilike Čaki Legenstein. O toj fizički krhkoj, ali duhom nevjerojatno pozitivnoj ličnosti moglo bi se puno toga lijepoga reći, pa se s pravom možemo ponositi činjenicom da se njezino ime nalazi na popisu počasnih građana našega grada. Usto, riječ je o ženi koja je tridesetih godina prošloga stoljeća, kao mlada polaznica Državne glumačke škole u Budimpešti, s oduševljenjem prigrlila umjetničko ime Čaki, odajući time svoju privrženost i ljubav prema Čakovcu, gradu koji i danas, u svojim poznim godinama, neobično voli.
A s kojim je povodom Lilika Čaki Legenstein – koja već više od šezdeset godina živi u Zagrebu – nedavno posjetila Čakovec? Djelatnici Muzeja Međimurja Čakovec sjetili su se te slavne hrvatske glumice i umjetnice, a nadasve žive legende našega grada, u trenutku kada su odlučili promijeniti predmete u muzejskoj kutiji u Gradskoj kavani Čakovec. Umjesto starog servisa za kavu, koji je u bio izložen prijašnja tri mjeseca, kustosice su uredile novi postav s prikazom predmeta s plesnih podija čakovečkih kavana dvadesetih i tridesetih godina prošloga stoljeća: par ženskih cipela i pamučnih rukavica; ogrlicu od bijelih perli; plesnu knjižicu; nalivpero za upisivanje u plesnu knjižicu te ženski šešir i torbicu. Iznad kutije izvješen je i plakat iz tog vremena – subota, 8. srpnja 1933. u devet sati navečer – kada se u prostoru tadašnje kavane Royal, današnje Gradske kavane Čakovec, održavala plesna večer na kojoj su po prvi put nastupile mlade plesne umjetnice, desetogodišnje Lilika Legenstein i Livija Hahn.
Zamišljajući takav postav muzejske kutije, sama se po sebi nametnula ideja kako bi bilo prikladno na otvorenje pozvati upravo Liliku Legenstein. I doista, bio je potreban tek jedan telefonski poziv i sve je dogovoreno: Lilika je s oduševljenjem prihvatila poziv i, štoviše, u Gradskoj kavani, pred okupljenim gostima, pripovijedati o svojoj blistavoj glumačkoj karijeri i Čakovcu kakav je bio tridesetih godina prošloga stoljeća. Po nju smo u Zagreb otišli automobilom, a na povratku nas je osobito dirnula jedna njezina gesta: na autocesti je oduševljeno bacila nekoliko pusica prema tabli Čakovec, iskazujući time svoju radost ponovnim dolaskom u ljubljeni grad.
Došavši s gđom. Legenstein u prepunu čakovečku Gradsku kavanu međimurski su muzealci, u petak, 29. prosinca 2017., pripremili zanimljiv program: goste je srdačno pozdravila ravnateljica Muzeja, Maša Hrustek Sobočan, a mlada kustosica-pripravnica, Tajana Vidović, detaljno je opisala sve novoizložene predmete u muzejskoj kutiji. Potom je uslijedilo iznenađenje – svojevrsno vremensko putovanje u subotu, 8. srpnja 1933. godine, na Plesnu večer koju je u kavani Royal organizirao tadašnji vlasnik Geza Legenstein. Tijekom tog zamišljenog putovanja spomenuti su svi važniji povijesni događaji, a osobito vrijeme tridesetih godina, kada su čakovečke kavane bile stjecište kulturne i poduzetničke elite, kada su se u njima održavale operete, kazališne predstave, koncerti, predavanja, kružoci….uglavnom, vrijeme kada su bile središnja mjesta društvenog života Čakovca. Posebice su spomenute najvažnije ličnosti i obitelji koje su u to vrijeme držale sva četiri stupa društva: obrazovanje, kulturu, šport i gospodarstvo (Legenstein, Pečornik, Graner, Morandini, Neumann, Brodnjak, dr. Ivan Novak, Elemer Vajda, Karlo Strahija, Leo Hirschmann, Jakob Schwartz, Kalman Zigler i mnogi drugi).
„Vremeplov“ se zaustavio na plesnoj večeri u Kavani Royal. Narator je slikovito opisao taj događaj: za glasovirom je sjedio vlasnik kavane Geza Legenstein, legenda kulturnog, ugostiteljskog i športskog života Čakovca, čovjek koji je u naš grad doveo tenis i stolni tenis, čovjek koji je otkrio mladog tenisača Franju Punčeca, prvi čakovečki bajker, zrakoplovac i štošta drugo. Očima vremenskih putnika i uz sugestiju naratora u dvorani se mogla nazrijeti i prisutnost Gezine žene Elizabete Legenstein, također vrsne športašice i državne prvakinje u stolnom tenisu 1930 godine. Spomenut je, dakako, i njihov sin Ladislav-Laci Legenstein koji će vladati europskim teniskim terenima u narednim desetljećima. Zamišljeno vremensko putovanje se, međutim, ponajviše usredotočilo na nastup plesnih umjetnica Lilike Legenstein i Livije Hahn, koje su uz klavirsku pratnju Geze Legensteina te večeri – 8. srpnja 1933. – otplesale nekoliko „klasičnih i ekscentričnih“ plesova, među kojima i Valcer cvijeća iz prekrasnog baleta Orašar.
Nakon toga krenuli smo na vremensko putovanje unatrag i vratili se u 2017. godinu – s Lilikom Legenstein. Razgovor koji je uslijedio bio je kratak, ali prepun emocija i prisjećanja na dane mladosti, obitelj i prijatelje. Lilika je nekoliko puta s neskrivenim ponosom istaknula trenutak kada je u Budimpešti izabrala umjetničko ime Čaki. S velikom ljubavlju i emocijama govorila je o svojim roditeljima, Gezi i Elizabeti Legenstein te o svom bratu Ladislavu – Laciju, koji danas živi u Njemačkoj. Publika je njezino izlaganje popratila s osobitim znakom poštovanja – muklom tišinom i dirljivom pozornošću. Na kraju nam je otkrila i jednu svoju želju – da se sadašnjoj Gradskoj kavani Čakovec iznova vrati njezino staro ime – Kavana Royal.
Uglavnom, ova postarija dama potpuno nas je osvojila svojim osmijehom i zaraznim optimizmom koji u njezinoj duši i dalje vrije, bez obzira na godine, prohujalo vrijeme i kojekakve proživljene i pretrpljene životne situacije. Mnoge je njezina prisutnost podsjetila na uvodne kadrove filma Titanic, gdje se grupa mladih ljudi znatiželjno okupila oko starice koja je preživjela potonuće tog broda. Naša Lilika je legenda i ostat će to dokle god postoji i njezin Čakovec.
Muzej Međimurja Čakovec zahvaljuje se svim sudionicima i suorganizatorima ovog zanimljivog i nezaboravnog događaja: vlasnicima Gradske kavane Čakovec, Vesni i Patriku Pintariću koji se svojski trude gradskoj kavani povratiti stari sjaj i ugođaj; plesnome paru Patriciji Topolnjak i Hrvoju Živkoviću koji su nas ugodno iznenadili plesnom izvedbom Valcera cvijeća iz baleta Orašar, pijanistu Nikoli Grabaru i tehničkom realizatoru Jasminu Kolmaniću, ali i svim gostima u Gradskoj kavani Čakovec koji su tog dana s neskrivenim simpatijama i poštovanjem dočekali i ispratili Liliku Čaki Legenstein.
(Zlatko Bacinger)