Jeste li se ikad pitali što točno rade naši kustosi iz Muzeja Međimurja Čakovec?
Djelić odnosno „falatek“ svojeg zanimljivog muzejskog i istraživačkog života u vrijeme socijalnog distanciranja s Valentinom Nedeljko i svim čitateljima podijelila je kustosica Janja Kovač.
Janja nas je uvela u svijet iza muzejskih kulisa, s nama je podijelila preporuke online sadržaja, a isto tako otkrila nam je poneke detalje o projektu „Metalna kralježnica Međimurja“ koji će s Leom Šprajc predstavljati u sklopu Scheier programa i projekta Nove prakse-sudioničko upravljanje zgradom Scheier.
V: Pozdrav Janja! Možeš li nam se predstaviti?
J: Pozdrav, ja sam Janja Kovač, kustosica etnografskih zbirki u Muzeju Međimurja Čakovec (MMČ). Završila sam dvopredmetni studij etnologije i kulturne antropologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. U posljednjih pet godina intenzivno se bavim nematerijalnom baštinom u kojoj me posebno zanima usmena predajna baština. U fokusu rada u MMČ-u mi je najveći muzejski projekt u Međimurju, a to je osmišljavanje muzeja nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“ koji će se oformiti u fortifikacijskoj zgradi kompleksa Starog grada u Čakovcu.
V: Možeš li nam reći nešto o svojem društveno-kulturnom ili umjetničkom radu?
J: Muzejsko zvanje ima svoja dva lica: jedno je okrenuto prema radu s publikom, a drugo je studijski rad na građi. Ono što najviše pogađa moj rad je smanjeni kontakt s ljudima na terenu i nemogućnost putovanja. Terenski rad je izuzetno važan dio mog posla! Ljudi su najčešće najbolji izvor informacija koje me zanimaju.
To se odražava na neki način i na projekt koji ćemo Lea Šprajc i ja predstaviti u zgradi Scheier. Radi se o predavanju „Metalna kralježnica Međimurja“ u kojem ćemo govoriti o pojavi željeznice u Međimurju. Točno prije 160 godina, 1860. godine, Međimurjem je prošla prva željeznička linija u Hrvatskoj, a mjesto Kotoriba postala je prvo mjesto u koje je stigao vlak. U predavanju ćemo se baviti odrazom željeznice na svakodnevni život tadašnjih stanovnika te kroz vremensku perspektivu stići sve do današnjih dana.
Kako se naš projekt sastoji od istraživačkog i terenskog rada ovo vrijeme socijalne distance iskoristile smo za čitanje, dok je drugi dio istraživanja terenske naravi i on je još pred nama.
V: Pratiš li kulturno-umjetničke sadržaje online te imaš li neke preporuke za čitatelje?
J:Moram priznati da preferiram sadržaje uživo. Socijalna izolacija koja nas je zadesila nije puno promijenila moje navike u tom pogledu, ali sam postala svjesna postojanja ogromnog broja sadržaja u digitalnom obliku! Virtualne izložbe, autorski projekti, web stranice umjetnika, You Tube kanali… Da mjere izolacije potraju još godinu dana ne bih ih stigla sve pregledati!
Čitateljima bih preporučila digitalne sadržaje MMČ-a. Pomalo samozatajno na digitalnim sadržajima radimo već gotovo desetak godina. Radi se o virtualnim izložbama „Falat zemlje šteri dušu ima“ posvećenoj Ljubi Kuntariću, „Vrag vas skeljil Međimurci, idemo pljesat!“ posvećenoj Josipu Štolceru Slavenskom ili građi digitaliziranoj u sklopu projekta Phisculture. Na muzejskom You Tube kanalu iskoračili smo i u filmski medij dokumentarnim filmovima o samoj muzejskoj djelatnosti kao i tematskim filmovima o graditeljskoj baštini obitelji Zrinski ili nematerijalnoj baštini Međimurja.
V: Možeš li nam opisati kako provodiš dane u ovom neobičnom vremenu u kojem smo se našli?
J: Socijalna distanca me prije svega udaljila od mog radnog mjesta. Organiziran je rad svih muzejskih djelatnika od kuće prema preporuci Nacionalnog stožera civilne zaštite. Projekt „Riznice Međimurja“ zahtijeva puno studioznog rada koji zahtijeva knjige, literaturu i računalo. Po tome moj posao nije trpio nikakve štete.
Kad se situacija normalizira planiram započeti s aktivnijim terenskim radom i prikupljanjem recentnih materijala koje trebam za integraciju u postav novog muzeja. A kad prilike dopuste, otputovati! Plan je obići Rusiju.
V: Kako u ovoj situaciji funkcionira Muzej Međimurja Čakovec?
J: Ova izvanredna situacija zaustavila je samo jedan dio našeg rada: onaj s publikom i vanjskim korisnicima. Sve ostalo se nastavilo kao i obično. No, dočekali smo i popuštanje mjera te su od ponedjeljka stalni postavi i izložba „Čudesni svijet“ fotografa Petra Sabola otvoreni za javnost.
Na službenim muzejskim stranicama objavljene su upute kojih se svi moramo pridržavati, a svi koji tragaju za kvalitetnim sadržajem mogu u miru, bez gužve, uživati u međimurskoj baštini!
Valentina Nedeljko
