Veliki četvrtak
Jučerašnjom svetom Misom večere Gospodnje započinje najsvetije razdoblje čitave crkvene godine. Ovi su dani sveti i uzvišeni jer su se u njima dogodili događaji koji su promijenili povijest čovječanstva. U ove dane postajemo dionici Isusove muke, smrti i slavnog uskrsnuća. Jučerašnjom svetom misom spominjemo se Isusove posljednje večere: pozvani smo Gospodinovu stolu, kojemu je on nekad pozvao apostole. Te je večeri Isus kao svoju oporuku prije svoje smrti ostavio tri uzvišene stvari: zapovijedio je svojim sljedbenicima da ljube jedan drugoga kao što ih je on ljubio, ustanovio je sakrament svete Euharistije i svetog reda da bi tako mogao s nama ostati do svršetka svijeta kako je obećao. Čin pranja nogu želi pokazati da svaki Isusov učenik, svaki kršćanin, ako zaista ljubi Isusa, mora to pokazati konkretno, u služenju svima onima s kojima živi i koji su potrebni njegove pomoći. Ljubiti znači prihvaćati, pomagati, služiti. Upravo zato se Isus, iz velike ljubavi prema nama predao tjeskobi i patnji za grijehe cijeloga svijeta. A mi, unatoč toj velikoj ljubavi često puta izdajemo Boga, kao i Juda koji je otišao u noć, u mrak gdje nema Boga. Ako Bog nije u centru naših odnosa, to nisu dobri odnosi puni ljubavi. Na sve to nas je podsjetio fra Danijel Maljur koji je bio predvoditelj ovog misnog slavlja.
Nakon svete mise slijedi čin prijenosa i pohrane Presvete Euharistije na pokrajnji oltar gdje smo još neko vrijeme bdjeli s Isusom – i molili. Ona će se tu čuvati za danas kako bi poslužila za pričest zajednice. Time se želi pokazati kako se Isus s apostolima povlači u Getsemantski vrt gdje počinje njegov križni put. Razotkriveni su svi oltari. Sve je ogoljeno na spomen kako su Isusa svukli i mučili. U Getsemantskoj uri razmatrali smo Isusovu ljubav koja nas je ljubila do kraja i potpuno nam se predala jer upravo iz njegove žrtve mi crpimo snagu za ljubav prema svim ljudima. Getsemantsku uru je predvodio fra Filip Đurđević.
Hvala svima na sakupljenom daru za Caritas.
