Danijela Sabo: Glazba je moja profesija i život, ona obogaćuje i povezuje ljude!

Kad ste odlučili da će te se profesionalno baviti glazbom?

U četvrtom razredu OŠ počela sam svirati harmoniku, zatim klavir u sedmom razredu i nakon završene OŠ upisala sam srednju Glazbenu školu u Varaždinu. Tada sam već bila sigurna da ću jednog dana biti učiteljica glazbe. Nakon završene srednje Glazbene škole, smjer teoretski i klavir, zaposlila sam se u Glazbenoj školi Slavka Osterca u Ljutomeru, gdje sam radila četrdeset godina kao učiteljica klavira, harmonike i solfeggia. Tijekom rada upisala sam vanredni studij na Pedagoškom fakultetu u Mariboru, smjer glazba i stekla zvanje profesor glazbene pedagogike.

 Kako se u vašoj obitelji tijekom vašeg djetinjstva njegovala kultura glazbe?

Glazba je u mojoj obitelji bila prisutna oduvijek. Mama je lijepo pjevala i bila članica zbora dugi niz godina. Tu ljubav prenijela je i na nas djecu, brata Dragutina koji je svirao trubu, Krunoslava koji je također volio pjevati, a  ja sam eto krenula put glazbe, tata je uživao slušajući nas kad smo pjevali ili svirali.

Kako glazbene i kulturne vrijednosti prenosite na svoje unuke i rođake?

Naša djeca Janja, Jelena i Josip također su stekli osnovno glazbeno obrazovanje i sve troje se amaterski bave glazbom, a od naših sedmero unučadi četvero je upisano u Glazbenu školu: Veronika svira flautu, Rafael, Emanuel i Ruta klavir,a nadam se da će i Vilko, Joakim i Judita jednog dana slijediti taj put. Ponosna sam na njih i velika mi je radost i veselje pomagati im u vježbanju posebno sada kada sam u mirovini.

Članica ste KUD-a Mura, koje sve kulturne tradicije bi po vašem mišljenju trebalo više vrednovati?

Da članica sam KUD-a Mura zajedno sa suprugom Ivanom već dugi niz godina. Pjevamo u mješovitom pjevačkom zboru, a ja sam još i članica vokalne skupine Ftičice. Jedno smo vrijeme plesali u folkloru cijela obitelj suprug i ja, kćerke Janja i Jelena sa svojim muževima Nikolom i Alenom, a sin Josip je svirao tambure.

Mislim da bi sve kulturne tradicije morale biti jednako vrednovane jer je svaka sekcija specifična i ima svoje vrijednosti koje treba njegovati i  u pjevanju, plesu, sviranju  i glumi.

 Glazbena ste pedagoginja, kakvi su se sve talenti rađali kod učenika kojima ste predavali i na koje danas možete biti iznimno ponosni?

Četrdeset sam godina radila na Glazbenoj školi Slavka Osterca u Ljutomeru kao profesorica. Podučavala sam klavir, harmoniku, solfeggio i jedno vrijeme sam vodila harmonikaški orkestar. U tih četrdeset godina bilo je puno učenika od kojih su mnogi izabrali glazbu za svoj životni poziv, pa evo i moje mjesto profesorice klavira je preuzela moja bivša učenica što me posebno veselilo. S učenicima sam sudjelovala na mnogim takmičenjima u Sloveniji, Hrvatskoj, Italiji, Srbiji i postigla jako dobre rezultate na što sam iznimno ponosna. Kao korepetitorka sam također sudjelovala na mnogim takmičenjima.

Vodite dugi niz godina crkveni zbor, koja putovanja i nastupi su vam se najviše urezali u pamćenje?

Crkveni zbor vodim 28 godina. Repertoar je bogat, obuhvaća pjesme od pučkih  zborovskih, moteta, međimurskih napjeva, šansona, a u posljednje vrijeme zapjevali smo i na latinskom i staroslavenskom jeziku. Uz redovito pjevanje na nedjeljnim misama i svim crkvenim slavljima zbor je imao i brojne nastupe: sudjelovanje na festivalu sv. Cecilije u Varaždinu  od samog početka, susreti zborova Gornjomeđimurskog dekanata, gostovanja po raznim župama diljem lijepe naše, sve do Dubrovnika i Čilipa, u Mađarskoj i Sloveniji, zatim u Voloskom kraj Opatije i posebno smo ponosni na sudjelovanje na Zborskim danima u Opatiji, tim više jer je poznato da se crkveni zborovi teško probijaju na takve manifestacije.  Pjevali smo misu polnoćku za radio, zatim prilikom prijenosa na Hrvatskoj radio televiziji, zbor je bio gost u emisiji Muzika Sacra, a dvadesetu godišnjicu djelovanja proslavili smo snimanjem CD-a „Tebi pjevam“.

Vaša poruka za svaku mladu osobu koja voli glazbu i misli se profesionalno njome baviti

Svakoj mladoj osobi bi poručila: neka vam glazba bude dio vaše opće kulture, jer glazba plemeni, obogaćuje čovjeka, povezuje ljude, pomaže u svim životnim situacijama. Dozvolite glazbi da vas prati, da bude uz vas. Dokazano je da su ljudi koji vole glazbu i koji se bave glazbom  uspješniji, smireniji, inteligentniji, zdraviji. Pa zato volite glazbu i dopustite joj da uđe u vaš život.

(Ivana Radiković, foto privatna zbirka Danijele Sabo)