Biti velik u malom mnogima je preskromni doseg života. Nije in, nije trendi, nije fora govore i misle ti isti mnogi. Doživjeti da vas u hramu kulture grada u kojemu živite, iz luksuznog naslonjača spokojno i do kraja bezbrižno osluškuje vaša unučica, što vidimo na glavnoj fotografiji, je ta velikost u malom koja se događala na večeri stihova i proze Viktorije Kontrec. Baš je taj detalj najljepši doživljajni suvenir koji je nakon „mesečarenja” ober Mure publika ponijela u svoje domove. Broj onih koji dolaze na književne večeri gotovo u cijeloj državi broji se na prste, a zbog te žalostive istine ispunjenost kazališne dvorane CZK Rudar minulog utorka može se označiti „čudesnom posjetom”. Netko je došao čuti svoju susjedu, netko mamu, netko baku, netko svoju župljanku, neki glumice i glumce gradskog KUD-a, a dobar broj i onih koji su baš htjeli doživjeti što to, o čemu ili kome to piše Viktorija.
Večer je bila posebna, sadržajna i sasvim sigurno neobična, prilično drugačija od one posvećene Magdici Mikulić. Širina i brojnost lirsko-proznog stvaralaštva Viktorije sasvim je sigurno iznenadila dio publike, a slobodno se ustvrdi da su prezentaciju njenog opusa na zanimljiv način odradili kazalištarci KUD-a Mura i XENIXA, a dodatno obogatio Nenad Srpak iznimnim improvizacijama na gitari, osobito oproštajnom obradom pjesme posvećene župnom zaštitniku sv. Ladislavu za koju je stihove napisala upravo Viktorija Kontrec.
(Ivan Goričanec, Foto: Slavko Bregović)