Živimo u potrošačkom društvu? Živimo! Kupujemo li sve što nam se nudi? Kupujemo! Jesmo li se nekad našli u situaciji u kojoj smo se osjećali prevarenima? Jesmo!
Kako je odgovor na ova postavljena pitanja pozitivan, najveći problem je u trećem pitanju. Gotovo svakodnevno slušamo žalopojke nekog prijatelja ili poznanika o tome da se osjeća zakinuto ili da nije zadovoljan robom koju je kupio. Tako su neki od nepostojećih tvrtki iz Engleske kupovali traktore, neki su umjesto mobitela doboli ciglu, neki su kupili pokvarenu robu ili onu s greškom… da ne nabrajamo dalje.
Zbog svih prevarenih potrošača i u Međimurju djeluje Društvo potrošača Međimurja kojemu je svrha da bude prepreka raznim manipulacijama i da u takvim slučajevima zastupa nas potrošače. Njima se uvijek možete obratiti i zatražiti pomoć ili savjet.
No, da bi Društvo moglo funkcionirati potrebna su mu i određena financijska sredstva kako bi mogli prije svega zaposliti odvjetnika, a u tome bi im trebale pomoći jedinice lokalne samouprave.
Tu međutim nastaje problem koji je lijepo opisao glavni tajnik Društva potrošača Međimurja Željko Tomašić. Pročitajte što on kaže na ovu temu.
(R. Tomanić, foto: ilustracija)
Nije problem što je Šenkovec odbio ili što je Prelog odbio projekt.
Dragi moji problem su lokalni šerifi, Povjerenstva za evaluaciju
projekta po JLS su samo farsa, novac dijele načelnici ili čak da bude
što žalosnije predstojnici JUO, pa čak i referenti.
Razgovarao sam s nekoliko načelnika općina (neću ih imenovati, o tom kad
dođe vrijeme) svi redom su mi rekli “dat ću ti sredstva”, i onda mi da
500 ili 1000 kn, a ja se ubijem s izradom projekta i prikupljanjem
dokumentacije, koju ni ne pročitaju.
Bio sam član Savjeta za razvoj civilnog društva kada smo donosili
prijedlog Uredbe za financiranje udruga iz javnih izvora, a na to je
Vladu natjerala spoznaja da lokalni šerifi koriste novac iz proračuna
JLS za svoju osobnu političku promociju. No, nije se uspjelo, jer
Uredba ne može imati kaznene odredbe, i jednostavno je nitko na lokalnoj
razini ne provodi. Radi se kao i prije.
Znate i sami da je bolje da vam netko odbije projekt nego da vam da
mizeriju s kojom ne možete ništa. No, kako sam ja ipak “trdi Međimurec”
prijava Ministarstvu financije je otišla i za Prelog i za Šenkovec u
kojem tražimo da se poništi natječaj jer nije proveden po Uredbi.
Ove godine sam odlučio, ne samo gunđati i plakati. Sad ću vidjeti
reakciju nadležne inspekcije.
Evo još jedan podatak.
Zakon o zaštiti potrošača određuje:
Članak 126.
Jedinice lokalne samouprave dužne su na svom području poduzimati mjere i
aktivnosti iz svoje nadležnosti u području zaštite potrošača, a posebno:
-
informirati i provoditi izobrazbu potrošača
2. organizirati savjetovanje potrošača
3. inicirati i podupirati projekte udruga koji unapređuju i promiču
prava potrošača
4. sudjelovati u provedbi Nacionalnog programa zaštite potrošača na
lokalnoj raziniResorno ministarstvo je dalo pojašnjenje, da to JLS mogu provoditi na
način na osnuju Urede za zaštitu potrošača, ili da te poslove povjere
udrugama za zaštitu potrošača.U Međimurju samo 1/3 JLS simboličnim sredstvima sufinancira udruge za
zaštitu potrošača, 2/3 ne rade savršeno ništa iz članka 126.No naš sustav funkcionira isključivo na prijavama, znači nema planskog
državnog nadzora, a nitko (ili malo tko) se usudi prijaviti JLS, jer
onda “neće dobiti novac” :) .No, kako mene to ne muči i na nikoji način ne zavisim od nijednog
političara, a niti me može ucjenjivati bilo čime, dovoljno sam blesav da
krenem u borbu ;) .S poštovanjem, srdačno !
Željko Tomašić