Činjenica je da sve krize pa tako i aktualnu “Korona krizu” i nastupajuću recesiju nose potrošači na svojim leđima. Zadnju recesiju u Hrvatskoj riješili su potrošači, zato je uloga udruga zaštite potrošača od posebnog javnog interesa, što sve više uviđa i politički lobi.
U Hrvatskoj prihvaćanje potrošača kao partnera u jačanju gospodarstva ide puno teže nego u razvijenim članicama Europske unije. Iako je Hrvatska prednjačila u brizi za potrošače i korijene politike zaštite potrošača ima još davne 1932. godine, kada su za potrebe organizacije Prvog velesajma u Karlovcu tiskane (date) upute trgovcima kako se imaju ophoditi prema kupcima (potrošačima), dana Hrvatska nema definiranu Politiku zaštite potrošača.
Postoji Nacionalni program zaštite potrošača koji ne obvezuje nikoga na ništa, postoji Zakon o zaštiti potrošača i nekoliko drugih potrošačkih zakona, ali u globalu te zakone moraju poštivati samo potrošači. Tako npr. ZoZP definira obveze jedinica lokalne samouprave u provedbi politike zaštite potrošača, ali samo kao naputak, ne i obveza.
Potrošači ne shvaćaju ulogu udruga zaštitu potrošača, udruge smatraju nekim oblikom “agencija” za zaštitu potrošača koje su obvezne štiti potrošače bez obzira jesu li članovi udruga ili ne. To je kriva percepcija koja je stvorena zato što je zakonodavac omogućio sufinanciranje udrugama za zaštitu potrošača isključivo preko natječaja (projekata) iz javnih izvora. A uvjeti svih natječaju su da projekt mora biti besplatan za krajnje korisnike. To je funkcioniralo dok je Ministarstvo gospodarstva financiralo 6 savjetovališta potrošača pri udrugama u kojima su bile zaposlene 3 – 4 osobe (savjetnika). Od prije dvije godine Ministarstvo više ne financira savjetovališta potrošača, te se se projekti informiranja i savjetovanja potrošača financiraju isključivo iz natječaja JL(R)S gdje se mogu dobiti daleko manje potpore koje nikako ne omogućavaju zapošljavanje stručnih savjetnika za zaštitu potrošača.
Društvo potrošača Međimurja je ove godine pokrenulo pilot projekt “Međimurski info centar potrošača” s kojim se je Društvo javilo na javne natječaje svih JLS u Međimurskoj županiji i Županiji. Međimurska županija je jedina županija u Hrvatskoj koja ima zasebne natječaje za sufinanciranje projekta udruga za zaštitu potrošača, pa je i time jedina županija u Hrvatskoj koja ima Info centar (savjetovalište) za zaštitu potrošača. Iako je “Korona kriza” znatno smanjila mogućnost sufinanciranja od strane JLS, te se nije uspjela realizirati početna ideja o zapošljavanju pravnika u Info centru ipak Međimurski info centar potrošača djeluje neprekidno od početka godine, preko besplatnog info telefona 0800/42-00, elektroničkom poštom, mrežnim stranicama i profilima na društvenim mrežama, te u suradnji s međimurskim medijima, a posebno medijskim pokroviteljima: Radio 105, Međimurske novine i internatski portal “www.emedjimurje.hr”.
Stoga je radi cjelovitog informiranja potrošača nužno reći da udruge za zaštitu potrošača niti “oporba političkim institucijama”, već kod njih zagovaraju najveću moguću zaštitu potrošača u ovom trenutku.
Demokratska društva karakterizira supostojanje triju sektora: javnoga (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo). Najkraće rečeno, civilno društvo jesu građani koji se aktivno i slobodno upliću u sve sfere društvenog djelovanja.
Organizacije civilnog društva (udruge) nazivaju se dobrovoljnim, neovisnim, neprofitnim, nevladinim ili trećim sektorom. U svijetu se govori o NVS (nevladinom ) sektoru, no pri tome postoji opasnost da se udruge pretvore u oporbu vlasti i zato udruge nisu treći sektor i ne može se govoriti o apsolutnoj nepovezanosti vlade i udruga jer vlada (bez obzira na političku orijentaciju) ulaže sredstva u rad neprofitnog sektora, no to ne utječe na aktivnosti same organizacije. Udruge zapravo moraju surađivati s vladom i u idealnim uvjetima postići da ona odgovorno ispunjava svoja obećanja.
Neke političke opcije, posebice na lokalnoj razinu na udruge gledaju kao na opoziciju aktualnoj vlasti i funkcija watch doga (psa čuvara) te se u javnosti percipira kao negativna, no evidentno je da civilno društvo igra važnu ulogu osobito u zemljama mlade demokracije kao što je Hrvatska.
S obzirom da dobar dio programa socijalne države počiva na inicijativama udruga, njihova važnost za funkcioniranje države je neumitna. Jedno od važnih načela na kojima se temelje suvremena društva je načelo supsidijarnosti koje vezujemo uz udruge na sljedeći način. Načelo supsidijarnosti, u svojoj osnovi, znači da se aktualni problemi trebaju rješavati tamo gdje nastaju, na najnižoj razini, a tek ako ta niža socijalna jedinica nije u mogućnosti sa svojim resursima riješiti problem, onda se obraća većoj distanci. Dakle, ta neka osnovna jedinica bio bi pojedinac. On se pak u rješavanju svojih problema referira na svoju užu socijalnu okolicu, no najefikasniji način za postizanje napora je kroz udruživanje s drugim građanima sličnih ili istih interesa.
Vođeno takvim spoznajama Društvo potrošača Međimurja je krenulo u realizaciju ideje da se “masovnim malim sufinanciranjem” prikupe sredstva za provedbu velikih projekta. Stoga se DPM u 2020. godini javilo na javne natječaje kako je rečeno svih JLS, znači na 26 javnih natječaja što je zahtijevalo izradu 26 projekta, jer iako je Uredba za sufinanciranje udruga iz javnih izvora ima definirane dokumente i obrasce za projekte s kojima se javlja na natječaje, Međimurskih 25 JLS + JRS uspjeli su kreirati 26 različitih obrazaca s 26 različitih uvjeta javnih natječaja.
Jasno je da treba proći vrijeme da sve JLS prihvate da svoje obveze u provedbi politike zaštite potrošača mogu povjeriti udrugama za zaštitu potrošača (tumačenje Ministarstva gospodarstva), kako ne bi morale vršiti dodatna zapošljavanja. Ali jedan veliki problem koji je uočen ove godine je što neke JLS sufinanciraju udruge, a ne projekte. Pa projekt MICP nije prihvaćen u nekim JLS s obrazloženjem da oni sufinanciraju udrugu “Međimurski potrošač”. Prema raspoloživim informacijama ta udruga se nije javljala na natječaje s projektom “savjetovalište potrošača”, te nije jasno zašto bi financiranje projekta jedne udruge, automatski isključivalo sufinanciranje projekta druge udruge, ako su projekti različiti i od općeg javnog interesa za JLS.
Ideja prikupljanja više manjih donacija za realizaciju obimnijeg projekta DPM izgleda ovako:
| Projekt MICP prijavljen na javne natječaje | 25 JLS + Županija | |
| Projekt prihvaćen | 14 JLS + Županija | |
| Projekt nije prihvaćen | 5 JLS | |
| Još nisu donijeli odluku | 6 JLS |
U odnosu na druge županije u Hrvatskoj, pa i na državnu razinu ovo je kao pilot projekt je pokazatelj da se može prikupljanjem “malih donacija”, koje bi još učlanjivanjem u udruge pojačali potrošači realizirati veći i značajan projekt zaštite potrošačkih prava. Još ako uzmemo u obzir “New deal” u provedbi politike zaštite potrošača EU s kojim će udruge dobiti ovlast pokretanja i vođenja sporova male vrijednosti u ime potrošača jasno je da politika zaštite potrošača u Hrvatskoj dobiva novu dimenziju, te da je nužno kreirati Strategiju politike zaštite potrošača i kojoj značajno mjesto i ulogu imaju udruge za zaštitu potrošača.
A to ukazuje na neminovnost da se udruge udružuju u saveze koji moraju postati nezaobilazan čimbenik kreiranja politike zaštite potrošača u Hrvatskoj. Predstavnici saveza udruga za zaštitu potrošača moraju biti u svim državnim tijelima koja donose odluke od interesa za potrošača.
Potrošači (udruge i savezi) se više ne mogu ignorirati u Hrvatskoj i glas potrošača je sve glasniji !
Čestitka Predsjedniku Vlade RH (pdf)
Zahvala Predsjednika Vlade RH na čestitci (pdf)
Željko Tomašić
voditelj Međimurskog info centra potrošača