Počela je svjetska ekonomska reforma tisućljeća. U svim najvažnijim odrednicama. Nitko neće ostati netaknut. Nakon nezabilježene depresije, čeka nas nešto sporiji gospodarski rast, ali na potpuno novim osnovama. Zdravijim, humanijim i održivim.
Doista, specifične značajke kako ovog virusa, tako opsega pandemije, iznijele su na vidjelo sve slabosti i neodrživost dosadašnjeg svjetskog gospodarskog poretka. Još prije mjesec dana malo tko je ozbiljno uzimao brojna upozorenja o potencijalno razornim posljedicama nakaradne “podjele rada” na svjetskoj razini. U tom svijetu koji nestaje pred našim očima, gotovo sve se projektiralo i financiralo u kapitalističkoj liberalnoj Americi, sve se fizički proizvodilo u komunističkoj tiranskoj Kini, a Europa je, bez jasnog zajedničkog sadržaja, postala veliki muzej, turistička destinacija i izbjeglički logor. U geostrateškom smislu, i Americi i Kini je u interesu bila što slabija ionako krhka EU, donosi DIREKTNO.hr, https://direktno.hr/
Virus nije prouzročio ekonomsko posrtanje svijeta
Takav svijet je bio loš i dugoročno neodrživ. “Zasluga” je ovog virusa i ove pandemije što je to postalo kristalno jasno svima u svijetu, i u isto vrijeme. Ovih dana se polako probija u svijest većine da je ekonomska kriza kojoj svjedočimo ogromna i po intenzitetu i po mogućem trajanju, ali nadasve atipična po korijenima. Nije dakle virus prouzročio ekonomsko posrtanje svijeta. On je samo pokrenuo mehanizam za neizbježnu reformu svjetskog poretka koja bi se desila i bez njega, ali s puno duljim trajanjem i daleko većim globalnim žrtvama svih vrsta.
Ta reforma svjetskog ekonomskog poretka neće biti zaustavljena ni u malo vjerojatnom slučaju iznenadnog “nestanka” virusa, promptnom ozdravljenju svih do sada zaraženih i brzom pronalasku učinkovitog i svima dostupnog cjepiva. Ne, ljudi vide da se svijet fundamentalno mijenja, s virusom ili bez njega. Mijenja se jer nije bio dobar. Ili, ako hoćete, jer svi zajedno nismo bili dobri. Virus nam je otvorio oči, konačno.
Hrvatska čini otprilike 0,05 posto svjetskog stanovništva. Po definiciji, sve ključne politike su joj egzogeno, gotovo parametarski zadane. Kada se taj egzogeno zadani svijet mijenja, nama preostaju samo dvije stvari. Prvo, ispravno razumjeti pravi dugoročni karakter tih fundamentalnih promjena u svijetu. Drugo, ispravno razumjeti i graditi ulogu nacionalne države u opstanku naroda zbog kojeg kao država i postoji. Posebno treba ispravno razumjeti sve posljedice objektivno suprotstavljenih interesa pojedinih članica EU.
‘Vaše tržište je i naše tržište, ali vaši problemi su samo vaši’
Britanija je otišla, Italija čak prima službene isprike jer je bila ostavljena na cjedilu. Francuski predsjednik se jučer otvoreno sprda s “određenim” članicama koje EU tretiraju kao samoposluživanje, po sistemu “vaše tržište je i naše tržište, ali vaši problemi su samo vaši”. Nove članice ionako nemaju nikakvu političku težinu.
Ne treba puno mašte da se predvide realistični hrvatski scenariji izlaska iz krize u kojima nema značajnijeg pozitivnog doprinosa iz inozemstva. To inozemstvo će brinuti o vlastitim problemima, pri čemu je samo jedno sigurno – nema povratka na staro.
I tako ponovo dolazimo da egzogeno zadanih hrvatskih politika u konkretnim kriznim okolnostima. Ponovimo, kao što svi s pravom ponavljaju molbu “ostanimo doma”, našu drugu, jednako važnu molbu – provedimo reforme! Sada i ovdje!
Na dulji rok gospodarstvo spašava državu
Upravo sada, kada je i laiku jasno da država bez provedenih reformi ne može “spasiti gospodarstvo” na rok dulji od tri mjeseca. Drugačije rečeno, svaka državna fiskalna ili monetarna redistribucija u svrhu “spašavanja” bilo koga dolazi do limita realnih dobara i usluga, a njih ne stvara država, niti banke, niti EU fondovi, ni MMF…već upravo i jedino oni koje se likvidonosno spašava na kratki rok. Na imalo dulji rok, gospodarstvo spašava državu. Proizvodnjom svega i plaćanjem poreza. Obrat ne vrijedi.
Država dakle nije i ne može biti spasitelj koji svojim čarobnjaštvom ili genijalnošću supstituira najočiglednije reforme, koje su trebale biti provedene u zadnjih dvadeset godina. Neću spominjati nijednu konkretnu. Činim to u svojim tekstovima već petnaest godina. Samo ću postaviti nekoliko nezgodnih konkretnih pitanja.
Državni proračun će spasiti jedino hrabro i promptno provedene reforme
Kako mislite pobrati jagode, salatu ili jabuke kada više nije jednostavno dovesti berače iz Ukrajine, BiH, ili iz Nepala. A to smo radili. (Usput, Nijemci dovode avionima 50.000 Ukrajinaca i Rumunja za berbu šparoga!). U isto vrijeme imamo tisuće neproduktivno zaposlenih samo u tvrtkama u državnom vlasništvu ili monopolu, čija šefovska mjesta su onaj slatki plijen zbog kojega se ide u ovu ili onu političku stranku ili frakciju.
Kako mislite spasiti hrvatsku tekstilnu tvrtku ako joj preskupa država i paradržavni nameti nabiju nesavladivo visoke troškove, tržište (hoteli i restorani) zatvoreno, a “prijateljska” članica EU odvuče najbolje radnike dvostruko većom plaćom?
Kako mislite sačuvati državni proračun kada je u tijeku opći pokret za neplaćanjem, uređenim ili divljim? Prihodi pali na 30 posto (sic!) …dijelom zbog pada aktivnosti, dijelom zbog utaje. Tko će onda spasiti državni proračun? Odgovor je jasan – jedino hrabro i promptno provedene reforme. Za bolju Hrvatsku, onih ljepših 0,05 posto svijeta.
(Izvor: DIREKTNO.hr, https://direktno.hr/, foto: Screenshot)