Iako već 21 godinu živimo u trećem tisućljeću na krilima mega bitnih znanja i sofisticiranih tehnologija, velika većina prehrambenih proizvoda koje dnevno konzumiramo nema i ne postiže neki zavidan rok trajanja. Mnogi, tisuće i tisuće njih jedva godinu, dvije. Ne govorim o produktima iz svemirskih programa, onima iz dubokog leda niti nadnaravnih dehidracija. Govorim o svakodnevnim namirnicama s vrta, polja, šume, mora ili npr vinograda. Fokus stavljam na vino. Širom svijeta na stolove dnevno stižu debeli milijuni litara vina. Većinom su to svježa vina ili berbe stare 2 – 3 godine, puno rijeđe vina starija od 5 – 6 ili više godina. Pa vino nije problem, reći će mnogi jer svijet vjeruje u maksimu: što starije – to bolje! Istina??? Istina, ali ta istina niti slučajno ne vrijedi za svako, ali baš svako vino. Naprotiv. Čak i velika i znalački stvorena vina ponekad ne dožive pitkost dvadesetog ili starijeg rođendana. Kako onda stoji stvar s arhivskim vinima?
Arhivsko vino je kvalitetno ili vrhunsko vino koje je u podrumskim uvjetima čuvano pet ili više godina, od toga najmanje tri godine u boci. Arhivska vina se ne štancaju po narudžbi i u neograničenim serijama kad nekom marketu ili hotelskom lancu npr usred kolovoza zatrebaju.
U arhivskim vinima uživaju istinski znalci koji razumiju i znaju cijeniti njihovu profinjenost, koji umiju odrediti prigodu i vrijeme kada će ih piti, uz koja jela i u kojem društvu. Počastiti nekog ili mu pokloniti arhivsko vino znači iskazati mu posebnu čast i osobito poštovanje. Iako se vina mogu promišljeno kreirati s vjerojatnošću da će jednog dana ponijeti atribut „arhivsko”, arhivska vina se dobrom vinaru češće dogode ili posreće.
Istinitost gornjih rečenica snažno su doživjeli kušači na radionici Arhivska vina Vinarije Kocijan minulog petka. Vinarija Kocijan je u povijesti Međimurja prva vinarija koja je organizirala vođenu degustaciju arhivskih vina. Večer su posebnom i pamtljivom prije svega učinila rijetka i čudesna vina, ali i izuzetno znanje, preciznost i zanimljivost kojom je renomirani hrvatski sommelier Darko Lugarić vodio degustatore kroz vremensko putovanje vinarije Kocijan.
Impresionira činjenica da je svako vino iz predstavljene liste bilo Netko, više od polovice u izvrsnoj kondiciji, a za nekoliko njih se smije izreći proročanstvo: dobro će se piti i kad nas (nekih) neće biti! Nakon iskustava sedam kušanih vina sigurno je da se nikom’ v nebo ne žuri, a u jednoj raspravi, kakve je Lugarić spretno poticao nakon svakog vina, na pitanje Što je najsigurnije za arhivsko vino ili kako ga najsigurnije čuvati, doajen međimurskog novinarstva Stjepan Mesarić je gordo ustvrdio:
Najsigurnije ga je čim prije popiti! Makar je preporuka šaljivo izrečena, dio kušača je preporuku zapisao velikim slovima, a velikim i k tomu boldanim slovima mora se ispisati respekt i zahvala vinskim majstorima i domaćinima vinarije Kocijan za domaćinstvo, a najviše za ponuđenu listu:
Šipon iz 1997. godine
Pušipel kb iz 2012. godine
Rajnski rizling iz 2012. godine
Rajnski rizling kb iz 2013. godine
Graševina iz 2007. godine
Pušipel ibb iz 2013. godine
Traminac mirisavi ibpb iz 2013. godine
Tekst: Ivan Goričanec
Fotografije: Vlatka Zamuda
