GLAZBENI VREMEPLOV - DIRE STRAITS I FILM

UVOD ili SLUŠAJ ‘VAMO

(part 10 – DIRE STRAITS i FILM)

Jedan dobar glumac u jednom fenomenalnom filmu jednom je rekao: „Life is like a box of chocolates, you never know what you’re gonna get“. Prevedeno na jedan službeni jezik Europske unije, u ovom slučaju hrvatski: „Život je kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti“.

Glazba je slična tome. Rock je sličan tome, i pop, i klasika, i sve ostale vrste glazbe. Misliš da znaš neki band, nekog skladatelja, slušaš tu vrstu glazbe, i očekuješ nešto od njegovog novog albuma. Znaš njegov opus, ali uvijek te nešto iznenanadi, ugodno ili neugodno. Neki neočekivani pristup, lagana stvar, ili brza stvar, možda čudno skretanje unutar zacrtane linije. Nešto te fascinira, nešto te razočara, nešto te ostavi ravnodušnim. Neke pjesme slušaš često, neke povremeno, neke nikad – osim na radiju, ili popularnim TV glazbenim kanalima, onako slučajno i usput. Naravno, pod slušanjem glazbe podrazumijeva se namjerno i ciljano preslušavanje određene vrste glazbe. Glazba nas opušta, glazba nas motivira, glazba nas pokreće. Riječ glazba dolazi od slavenskog korijena „glas“. Muziku su pak prakticirale grčke muze, a preuzeli Englezi u svjetski prihvaćenoj riječi „music“. Idemo pustiti glas.

Cilj rubrike „Glazbeni vremeplov“ je podsjetiti na neku poznatu i dobru glazbu, predstaviti već etablirane bendove i skladatelje, čuti dobre pjesme bez obzira na žanr. Glazbu vam predstavljam na dvotjednoj bazi tj. dva puta mjesečno, na domaće-stranom principu, i sugeriram vam slušanje poznatih ili manje poznatih stvari iz prošlih i sadašnjih vremena. Svaka dva tjedna po jedan domaći i jedan strani band, po deset stvari od svakog. Možda je to deset najboljih stvari, ili deset najslušanijih stvari, ili deset stvari za koje naprosto smatram da su dobre. Činjenica je da neki bendovi imaju odličnih npr. 55 stvari, neki puno više a neki puno manje. Neki nažalost nemaju. Sve je tu, samo treba tražiti i slušati. Sve je u izboru. Ovo nije top lista niti će to ikada biti, stoga nemojte slati želje, čestitke i pozdrave. Opustite se i slušajte odabranu glazbu, radite, zaplešite, popijte piće… jer – nikad ne znaš što ćeš dobiti.

Krenimo na glazbeno putovanje. Uvijek treba početi od temelja. Idemo. Slušajte.

Bojan Bračko Bidjo

DIRE STRAITS

DIRE STRAITS su britanski rock sastav, osnovan 1977. godine. Tijekom karijere u „Dire Straitsima“, Mark Knopfler je bio tekstopisac i vodeća snaga skupine. Njihove najpoznatije pjesme uključuju “Sultans of Swing“, “Tunnel of Love“, “Romeo and Juliet“, “Private Investigations“, “Money for Nothing“, “Walk of Life“, “So Far Away“, “Brothers in Arms” i “Calling Elvis“. Do danas su „Dire Straits“ i Mark Knopfler prodali preko 120 milijuna albuma. Sastav su navedene1977. osnovali Mark Knopfler (gitara i vokal), njegov mlađi brat David (ritam gitara), John Illsley (bas gitara i vokal) i Pick Withers (bubnjevi i udaraljke), a menadžer je bio Ed Bicknell. Iako je sastav osnovan u eri punk rocka, „Dire Straits“ su svirali u okvirima klasičnog rocka, mada s ogoljenim zvukom koji bi se svidio tadašnjoj publici kojoj je bilo dosta pretjerano produciranog rocka 1970-ih. U svojim ranim danima, Mark i David su tražili od vlasnika pubova u kojima su svirali da stišaju pojačala kako bi gosti mogli međusobno razgovarati, što je pokazivalo njihovu prvotnu nesigurnost i nenametljivost. Unatoč tome što nisu privlačili svojim pristupom rock and rollu vrlo brzo su postali uspješni, i njihov prvi album je prodan u multiplatinastoj nakladi. (Odmah na početku da pojasnimo i slobodni prijevod naziva Dire Straits – strašni škripac ili grozna nevolja).

„Brothers in Arms“, peti studijski album „Dire Straitsa“, postao je najprodavaniji album 1985. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu i veliki hit po cijelom svijetu. Izdano je nekoliko singlova: “Money for Nothing“, koji je zauzeo prvo mjesto na glazbenoj listi u SAD-u i četvrto mjesto u UK, “So Far Away“, “Brothers in Arms“, “Walk of Life” i “Your Latest Trick“. “Money for Nothing” je bio prvi video spot koji je emitiran 1. kolovoza 1981. na televizijskoj postaji MTV u Britaniji i uključivao je gostujuće vokale Stinga iz grupe „The Police“, čija se glavna melodija iz njegove pjesme “Don’t Stand So Close to Me” može čuti kao “I want my MTV” (“Ja želim svoj MTV”) čime je Sting dobio zasluge kao tekstopisac pjesme. Pjesma je također osvojila Grammy nagradu za najbolji rock nastup grupe.

Tijekom 1987. godine Mark Knopfler se koncentrirao na solo projekte i glazbu za filmove. „Dire Straits“ su se ponovno okupili 11. lipnja 1988. za koncert u čast 70. rođendana Nelsona Mandele na stadionu Wembley u Londonu. Pridružio im se Eric Clapton koji je zajedno s njima izveo svoj hit “Wonderful Tonight” te svirao ritam gitaru na pjesmama “Romeo and Juliet” i “Sultans of Swing”. Ubrzo nakon toga, bubnjar Terry Williams je napustio grupu. Veliki uspjeh albuma „Brothers in Arms“ i turneje donijeli su veliku količinu stresa članovima grupe, i Knopfler je objavio službeno raspuštanje benda govoreći da “treba odmora od tog svega”. U rujnu 1988. godine „Dire Straitsi“ su se razišli, barem nakratko. Album s najvećim hitovima, „Money for Nothing“, izdan je u listopadu 1988. i zasjeo je na prvo mjesto glazbene liste u Ujedinjenom Kraljevstvu. Osim toga, tijekom ručka u Notting Hill restoranu, Knopfler je 1989. godine osnovao grupu „The Notting Hillbillies“, koja se fokusirala na country glazbi.

U siječnju 1991. godine, Knopfler, John Illsley i menadžer Ed Bicknell su odlučili ponovno okupiti grupu „Dire Straits“, koja se tada sastojala od četiri člana: Knopflera, Illsleya, te dvojice klavijaturista, Alana Clarka i Guya Fletchera. Članovi grupe počeli su snimati pjesme za novi album, a ovoga puta su im se pridružili glazbenici: Paul Franklin, Danny Cummings na udaraljkama, saksofonist Chris White i gitarist Phil Palmer. Visoko cijenjeni američki bubnjar Jeff Porcaro je svirao bubnjeve na albumu, ali je odbio pozivnicu da se pridruži kao punopravni član grupe zbog obveza prema grupi „Toto“. Rezultat je bio posljednji studijski album grupe, „On Every Street“, koji je izdan u rujnu 1991. godine, šest godina nakon albuma „Brothers in Arms“. Izdavanje albuma „On Every Street“ je bilo veoma iščekivano, ali dočekano je s izmiješanim kritikama i osrednjim uspjehom.

Uvodna pjesma “Calling Elvis” bila je prvi singl u Ujedinjenom Kraljevstvu i dosegla je mjesto među prvih 30 na glazbenoj ljestvici. Još tri pjesme su izdane kao singlovi, zadnja od njih je bila pjesma “The Bug” koja sadrži prateće vokale Vincea Gilla, koji je također bio pozvan da se pridruži grupi ali je to odbio. Neki kritičari su smatrali novi album nedostojnim nasljednikom albuma „Brothers in Arms“. Iako se album nije prodavao toliko dobro kao prethodni, ipak je zauzeo prvo mjesto na glazbenoj ljestvici u UK, te dvanaesto u SAD-u.

Bubnjar Chris Whitten se pridružio grupi kada su krenuli na napornu svjetsku turneju koja je trajala do kraja 1992. godine, a vidjelo je preko 4 milijuna gledatelja. Njihova zadnja turneja, iako glazbeno više dotjerana, nije bila uspješna kao prethodna svjetska turenja iz 1985.-86., i Marku Knopfleru je više bilo dosta takvih glomaznih operacija. To sve je prizemljilo grupu. Zadnja stanica na turneji i ujedno zadnji koncert „Dire Straitsa“ održao se 9. listopada 1992. u Zaragozi. U svibnju1993. godine izdan je album koji je popratio turneju, „On the Night“. Kao i „On Every Street“, i ovaj album je dočekan s miješanim kritikama.

„Dire Straitsi“ su izdali posljednji album 1995. godine prije konačnog raspuštanja. Album „Live at the BBC“ je izdan samo da bi odradili svoj ugovor s izdavačkom kućom „Vertigo Records“. Njihov treći i zadnji album uživo (live album) je bio kolekcija snimaka iz razdoblja 1978.-1981. godine te je većim dijelom uključivao prvobitnu postavu grupe.

Mark Knopfler je potiho raspustio „Dire Straitse“ 1995. godine. Već ranije je izrazio želju da se ostavi velikih turneja koje su naposljetku dovele do razilaska grupe. Karijeru solo glazbenika započeo je 1996. godine albumom „Golden Heart“. Album „Brothers in Arms“ je u kolovozu 1996. godine službeno dosegao nakladu od devet milijuna primjeraka. Tijekom te iste godine, cijeli katalog albuma „Dire Straitsa“ digitalno je obradio Bob Ludwig, i ponovno izdan u CD formatu u većini svjetskih zemalja osim u SAD-u, gdje je postao dostupan tek u rujnu 2000. godine. Ukupna prodaja albuma iznosi preko 30 milijuna kopija.

Kompilacija „The Best of Dire Straits & Mark Knopfler: Private Investigations“, izdana je u studenom 2005. godine. Sadrži materijale s većine studijskih albuma „Dire Straitsa“ kao i Knopflerove solo materijale i glazbu iz filmova.

Album je bio dobro prihvaćen od publike. Ograničeno izdanje albuma „Brothers in Arms“ izdano je 2005. godine prigodom obilježavanja dvadesete obljetnice izdanja albuma. Izdanje je dobilo nagradu Grammy za album s najboljom reprodukcijom zvuka, a naravno da svi dobro znamo kako zvuči Knopflerova gitara. Fenomenalno.

DIRE STRAITS – PJESME – PREPORUKA:

http://www.youtube.com/watch?v=jhdFe3evXpk

BROTHERS IN ARMS

http://www.youtube.com/watch?v=h0ffIJ7ZO4U

SULTANS OF SWING

http://www.youtube.com/watch?v=im2SoltmZEc

WHY WORRY

http://www.youtube.com/watch?v=wTP2RUD_cL0

MONEY FOR NOTHING

http://www.youtube.com/watch?v=YIHMPc6ZCuI

SO FAR AWAY

http://www.youtube.com/watch?v=BUavFsfbFv8

CALLING ELVIS

http://www.youtube.com/watch?v=AKiVttFnqkY

YOUR LATEST TRICK

http://www.youtube.com/watch?v=mxfjSnMN88U

ROMEO AND JULIET

http://www.youtube.com/watch?v=_qTHn_sxrN0

WALK OF LIFE

http://www.youtube.com/watch?v=dmQ0ns-hXf4

TUNNEL OF LOVE

DISKOGRAFIJA

STUDIJSKI ALBUMI

· Dire Straits (1978.)

· Communiqué (1979.)

· Making Movies (1980.)

· Love Over Gold (1982.)

· Brothers in Arms (1985.)

· On Every Street (1991.)

ALBUMI UŽIVO

· Alchemy: Dire Straits Live (1984.)

· On the Night (1993.)

· Live at the BBC (1995.)

KOMPILACIJE

· Money for Nothing (1988.)

· Sultans of Swing: The Very Best of Dire Straits (1998.)

· The Best of Dire Straits & Mark Knopfler: Private Investigations (2005.)

FILM

FILM je rock sastav iz Zagreba, koji je osnovan 1979. godine. Već nakon prvih nastupa skupina postaje vrlo popularna klupska novovalna atrakcija. Nakon pobjede sa skladbom “Neprilagođen” na ‘Omladinskom festivalu’ u Subotici, postižu veliku popularnost na prostoru bivše Jugoslavije. Nakon što su se razišli s Branimirom Johnny Štulićem i sastavom Azra, Marino Pelajić (bas gitara), Mladen Juričić (gitara), Branko Hromatko (bubnjevi) i Jurislav Stublić (vokal), 1979. godine u Zagrebu osnivaju sastav „Šporko šalaporko i njegove žaluzine“ (po jednoj priči iz lista „Polet“), ali ga ubrzo mijenjaju u „Film“. Ubrzo im se pridružuje Jurij Novoselić (Kuzma Videosax) na saksofonu. Sastav „Film“ je i prije objavljenoga materijala bio popularan kao novovalna klupska atrakcija jer su puno nastupali uživo i stekli reputaciju dobrog benda.

Prvi singl “Kad si mlad”/”Zajedno” objavili su 1980. godine za izdavača „Suzy“, a njegov izlazak kasnio je godinu dana zbog slike iz filma „Barbarela“, koju su željeli imati na omotu, pa je u tadašnjoj nam državi to trebalo čekati i čekati.

Veliku popularnost dobivaju nakon koncerta održanog u beogradskom „Domu omladine“ 1. siječnja 1981. godine, pod nazivom “Pozdrav iz Zagreba“. U to vrijeme s njima je povremeno nastupao glazbeni rock kritičar Dražen Vrdoljak, koji je svirao organu, a s njima je nastupio i na Omladinskom festivalu u Subotici 1981. godine. Na festivalu su nastupili kao prošlogodišnji pobjednici i izazvali su prave ovacije publike koja se u velikom broju okupila pred scenom. U to vrijeme dok sviraju po festivalima ostvaruju prijateljski odnos s članovima sastava „Idoli“, s kojima zajedno u ljeto 1981. godine kreću na turneju po Jadranskoj obali., a tada diskografska kuća“ Jugoton“ objavljuje koncertni mini LP „Filma i Idola“.

Prvi studijski album „Novo!Novo!Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi“, objavljuju 1981. godine u nakladi izdavačke kuće „Helidon“. Producent je bio Boris Bele iz slovenskog rock sastava „Buldožer“, dok je autor kompletnog materijala Jura Stublić.

Krajem godine dolazi do nesuglasica oko koncepcije za novi album između Jure Stublića i ostalih članova sastava, što je dovelo do dvomjesečnog zastoja u snimanju materijala. Nakon što su uspjeli doći do dogovora, objavljuju album „Zona sumraka“, na kojemu se nalaze depresivne skladbe inspirirane tadašnjim redukcijama struje i ostalim blagodatima socijalizma. 1983. godine Marino Pelajić odlazi na odsluženje vojnoga roka, a ubrzo i Jurčić odlazi u vojsku, te Marina na koncertima mijenja Robert Krkač iz sastava „Drugi način“. Album „Sva čuda svijeta“ sadrži skladbu “Mi nismo sami”, koju su zajedno s Filmom snimili i članovi švedske skupine pod nazivom „Have You Ever“.1985. godine iz vojske su se vratili Pelajić i Jurčić i iste godine s novim bubnjarom Draženom Šolcom snimaju novi materijal za njihov sljedeći album „Signali u noći“, s hitovima „Pjevajmo do zore“ i „Signali u noći“. Produkciju su radili sami zajedno s Nikcom Van Edeom. Na snimanju je nastupilo nekoliko glazbenih gostiju, a neki od njih su Massimo Savić (gitara, prateći vokali), Davor Slamnig (gitara), Ljerka Šimara (harfa), Nikola Santro (trombon) i drugi.

U isto vrijeme dok su svirali s „Filmom“ Jurčić, Stančić i Pelajić osnovali su skupinu „Le Cinema“, s kojom su izvodili strane hitove punka i novog vala („Ramones“, „Blondie“). U to vrijeme u „Filmu“ kulminiraju dugogodišnje nesuglasice oko glazbenih ideja i dolazi do raspada originalne postave. Mladen Jurčić odlazi iz sastava i nastavlja svirati s „Le Cinema“, a kasnije osniva skupinu „Vještice“, da bi nakon „Vještica“ prešao u sastav „Šo! Mazgoon“, svirao s „Gego & Picigin“ bend, te oformio grupu „Ljetno kino“.

„Film“ 1987. godine nastavlja raditi pod imenom „Jura Stublić i Film“, u postavi Jura Stublić (vokal), Robert Krkač (gitara), Dario Kumerle (bas gitara), Željko Turčinović (bubnjevi) i Bojan Goričanin (klavijature), te iste godine obajvljuju studijski album „Sunce sja“, s odličnim hitovima „Srce na cesti“, „Sjećam se prvog poljupca“, i „Ivana“. Prateće vokale izvodili su Massimo Savić i Jurica Pađen. U ovom periodu krajem osamdesetih i početkom devedesetih Stublić često mijenja postave sastava – 1989. godine u sastav umjesto Krkača i Turčinovića dolaze gitarist Deni Kožić i bubnjar Davor Vidiš. Iste godine objavljuju album „Zemlja sreće“ na kojemu kao glazbeni gosti nastupaju Laza Ristovski, Vlatko Stefanovski, Massimo Savić, Branko Bogunović, Davor Rodik i klapa „Bonaca“. U vrijeme Domovinskog rata, Stublić s „Filmom“ objavljuje album „Hrana za golubove“, na kojemu se nalaze domoljubne skladbe “Bili cvitak” i “E moj druže beogradski”. Postavu Filma tada su činili Jura Stublić (vokal), Mario Zidar (gitara), Vjekoslav Magdalenić (klavijature), Ante Pecotić (bas gitara) i Goran Rakčević (bubnjevi). 1998. godine okuplja se prva postava „Filma“ (Stublić, Jurčić, Stančić, Pelajić i Novoselić) kako bi nastupili na koncertu pod nazivom ‘Zagreb gori’. „Film“ (čitaj: Jura Stublić) je imao filmsku karijeru, sa velikim usponima i čudnim padovima, ali i legendarnim hitovima koji su i danas neizostavni na feštama. Pjevajmo i dalje do zore.