GLAZBENI VREMEPLOV - DAVID BOWIE I ZABRANJENO PUŠENJE

UVOD ili SLUŠAJ ‘VAMO

(part 8 – David Bowie & Zabranjeno pušenje)

Jedan dobar glumac u jednom fenomenalnom filmu jednom je rekao: „Life is like a box of chocolates, you never know what you’re gonna get“. Prevedeno na jedan službeni jezik Europske unije, u ovom slučaju hrvatski: „Život je kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti“.

Glazba je slična tome. Rock je sličan tome, i pop, i klasika, i sve ostale vrste glazbe. Misliš da znaš neki band, nekog skladatelja, slušaš tu vrstu glazbe, i očekuješ nešto od njegovog novog albuma. Znaš njegov opus, ali uvijek te nešto iznenanadi, ugodno ili neugodno. Neki neočekivani pristup, lagana stvar, ili brza stvar, možda čudno skretanje unutar zacrtane linije. Nešto te fascinira, nešto te razočara, nešto te ostavi ravnodušnim. Neke pjesme slušaš često, neke povremeno, neke nikad – osim na radiju, ili popularnim TV glazbenim kanalima, onako slučajno i usput. Naravno, pod slušanjem glazbe podrazumijeva se namjerno i ciljano preslušavanje određene vrste glazbe. Glazba nas opušta, glazba nas motivira, glazba nas pokreće. Riječ glazba dolazi od slavenskog korijena „glas“. Muziku su pak prakticirale grčke muze, a preuzeli Englezi u svjetski prihvaćenoj riječi „music“. Idemo pustiti glas.

Cilj rubrike „Glazbeni vremeplov“ je podsjetiti na neku poznatu i dobru glazbu, predstaviti već etablirane bendove i skladatelje, čuti dobre pjesme bez obzira na žanr. Glazbu vam predstavljam na dvotjednoj bazi tj. dva puta mjesečno, na domaće-stranom principu, i sugeriram vam slušanje poznatih ili manje poznatih stvari iz prošlih i sadašnjih vremena. Svaka dva tjedna po jedan domaći i jedan strani band, po deset stvari od svakog. Možda je to deset najboljih stvari, ili deset najslušanijih stvari, ili deset stvari za koje naprosto smatram da su dobre. Činjenica je da neki bendovi imaju odličnih npr. 55 stvari, neki puno više a neki puno manje. Neki nažalost nemaju. Sve je tu, samo treba tražiti i slušati. Sve je u izboru. Ovo nije top lista niti će to ikada biti, stoga nemojte slati želje, čestitke i pozdrave. Opustite se i slušajte odabranu glazbu, radite, zaplešite, popijte piće… jer – nikad ne znaš što ćeš dobiti.

Krenimo na glazbeno putovanje. Uvijek treba početi od temelja. Idemo. Slušajte.

Bojan Bračko Bidjo

DAVID BOWIE

David Bowie, rođen kao David Robert Jones (London, 8. siječnja 1947.), britanski je rock glazbenik, skladatelj, glumac, producent i aranžer. Glazbeno je aktivan punih pet desetljeća i vječno sklon mijenjanju glazbenog stila i imidža, a njegov rad i inovacije naročito postaju specifične od 1970. godine. Bowie se pojavljuje na filmu kao vrlo uspješan glumac, video redatelj i vizualni umjetnik.

David Robert Jones rođen je u Brixtonu (London). Svoju glazbenu karijeru Bowie počinje vrlo rano, kao šesnaestogodišnjak. Godine 1962. osniva svoj prvi sastav koji se zvao “The Konrads”. Tijekom 1960-ih godina član je mnogih blues sastava, a neki od njih su: The King Bees, The Manish Boys, The Lower Third i The Riot Squad. S King Beesima 1964. izdaje svoj prvi singl “Liza Jane”. Kasnije sa bluesa prelazi na stil britanskog popa. Rani singlovi snimljeni u vremenu 1964.-1966. ostaju gotovo nezapaženi. U ranim šezdesetima Bowie nastupa pod imenom “Davie Jones”, pa su ga zamjenjivali s glumcem i pjevačem Davyjem Jonesom iz grupe “The Monkees”. Zbog toga svoje umjetničko ime mijenja u “Bowie”, po junaku Jimu Bowieu poznatom po Bowie nožu. U to vrijeme snima singl “The Manish Boys” za izdavačku kuću „Parlophone“ kao Davy Jones, dok prelaskom u izdavačku kuću „Pye“ izdaje pod imenom David Bowie. Svoj prvi album izdaje 1967. godine za izdavačku kuću “Decca Records” pod jednostavnim imenom David Bowie. Album je mješavina popa i psihodelije. Približno u to vrijeme izdaje novi singl “The Laughing Gnome”. David Bowie drastično mijenja svoj glazbeni stil i imidž, te u maniri hipi pokreta za diskografsku kuću “Mercury” izdaje album Man Of Words, Man Of Music. Album nije privukao veliku pažnju, ali se na njemu nalazi skladba “Space Oddity”, koja ponovo izlazi kao singl i postiže zapaženi uspjeh u Velikoj Britaniji. Reizdanje albuma izlazi 1972. pod imenom „Space Oddity“.

Zajednička glazbena suradnja s Marcom Bolanom (pjevač, tekstopisac), Mickom Ronsonom (gitara), Johnom Cambridgeom (bubnjevi) te Johnom Viscontijem (bas gitara, producent) koji nastupaju pod imenom “Hype” bili su temelji stalnoga pratećeg sastava, u koji je kasnije došao bubnjar Michael “Woody” Woodmansey. Bowie s ovom postavom 1970. godine izdaje svoj treći album „The Man Who Sold the World“, na kojem odbacuje zvuk akustične gitare s prijašnjih albuma i zamjenjuje ga zvukom električne gitare Micka Ronsona. Premda je ovo bio “prvi pravi” Bowijev album, sa svojim hard rock stilom i praskavim Ronsonovim gitarskim izvedbama nije zabilježio veći uspjeh.

Sljedeći album bio je „Hunky Dory“ (objavljen 1971.), koji također nije bolje prošao od prethodnoga, mada su kasnije glazbeni kritičari isticali kako je to jedan od ključnih Bowievih albuma. Nakon izdavanja albuma Bowie skandalozno najavljuje svoju homoseksualnost, te boji kosu crveno i izgleda kao androgina rock zvijezda. Bio je to uvod za album „The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars“, jedan od ključnih trenutaka, kako u Bowievoj diskografiji, tako i u povijesti rocka. Na albumu se nalazilo nekoliko skladbi koje su bile povezane svojom pričom, a ostale su bile pod dojmom sage o rock zvijezdi. Na Ziggyju se vidi srastanje svih dotadašnjih Bowievih fascinacija; psihodelije šezdesetih, raskošnih melodija, kabaretskih aranžmana, pop produkcije, praskavih riffova na gitari, puhačkih izvedaba i još mnogo drugog. Bowie na albumu kombinira hard rock s albuma „The Man Who Sold the World“ s veselijim eksperimentalnim rockom s albuma „Hunky Dory“ i glam rockom (od njegova pionira Marca Bolana iz „T-Rexa“). Mnoge pjesme s albuma postale su rock klasici: “Ziggy Stardust”, “Moonage Daydream”, “Hang on to Yourself” i “Suffragette City.” U to vrijeme Bowie se ubrzo promaknuo u veliku rock zvijezdu i počeo je jako puno raditi u glazbi.

Osnivač i pjevač sastava “Velvet Underground“, Lou Reed, u svom solo probijanju angažira Bowiea da mu, zajedno s Mickom Ronsonom, bude producent na njegovom drugom albumu „Transformer“. Iggy Pop sa svojim sastavom “The Stooges” potpisuje s Bowiem poslovnu suradnju oko produkcije njihovog trećeg albuma Raw Power. To nije bilo primjetno u originalnim skladbama s albuma, već Bowie kasnije radi velike promjene u miksanju. Bowie surađuje i na povratničkom albumu “Moot The Hooplea” „All The Young Dudes“, a uza sve to objavljuje i svoj novi materijal „Aladdin Sane“, koji izlazi u travnju 1973. „Aladdin Sane“ slijedi prethodni stil glam i hard rocka i Bowie prvi puta s njim dolazi na broj 1 britanske top liste. Hit skladba “The Jean Genie” dospjela je na broj 2 ljestvice singlova, a “Drive-In Saturday” na broj 3. Album uključuje i obradu pjesme „The Rolling Stonesa“, “Let’s Spend the Night Together”. Bowie angažira Mikea Garsona da mu svira klavir na albumu i solo u naslovnoj skladbi, što je istaknuto kao najbitniji uradak na materijalu. U listopadu 1973. izlazi album „Pin Ups“, s obradama skladbi tada najpoznatijih sastava The Whoa, The Kinksa, Pink Floyda, The Yardbirdsa, The Pretty Thingsa, Bruce Springsteena i manje poznatih The Easybeatsa i The Merseysa. Album zauzima broj 3 na britanskoj ljestvici albuma, a hit skladba “Sorrow” postaje broj 1 ljestvice singlova, što Bowieu donosi najbolju prodaju albuma do tada. Ovim albumom Bowie najavljuje razlaz s pratećim sastavom “Spiders From Mars” i prestanak koncertnih aktivnosti. Jedan od većih razloga za taj potez bila je njegova želja da napiše mjuzikl nadahnut Orwellovim romanom “1984“. Pošto ne dobiva suglasnost od vlasnika autorskih prava, dio napisanih skladbi objavljuje na albumu „Diamond Dogs“ koji izlazi 1974. godine, a bio je glazbeno osmišljen kao logičan nastavak Ziggyja, gdje do izražaja dolaze gitarski rifovi i lirske balade. Album je dao dosta hitova: “Rebel Rebel” nalazila se na broju 5 britanske top liste, a “Diamond Dogs” na broju 21. Nakon izlaska albuma Bowie pokreće veliku „Diamond Dogs“ turneju po Sjevernoj Americi, od lipnja do prosinca 1974. Scenska koreografija i rasipna produkcija specijalnih efekata koštala je mnogo novaca, no Bowie time postavlja nove standarde koji postaju praksa u njegovom daljnjem radu. Nakon što je angažirao gitarista Carlosa Alomara i skupinu istaknutih soul glazbenika, izdaje koncertni album sa soul stilizacijom „David Live“. Bowie je komentirao kako bi se album „David Live“ trebao zvati “David Bowie Is Alive and Well and Living Only In Theory”, po svoj prilici zbog njegovog frenetičnog psihološkog stanja u tom razdoblju. Unatoč tome, album ga je još više učvrstio kao superzvijezdu, penjući se na broj 2 britanske i broj 8 američke liste. Bowie albumom „Young Americans“ iz 1975. nanovo radi veliki stilski zaokret. Album je bio izravna posveta philadelphijskom soulu i postigao je golemi uspjeh. Hit skladba “Fame”, koju potpisuju John Lennon i Carlos Alomar, zauzima broj 1 američke top liste. Potaknut tim velikim uspjehom, Bowie seli u Los Angeles, gdje 1976. glumi u filmu redatelja Nicholasa Roega „The Man Who Fell to Earth“ (za koji je dobio nagradu „Saturn“ za najboljeg glumca) te snima album „Station to Station“, a galeriji svojih alter ega dodaje lik Tin White Dukea. Bowie kreće na sljedeću veliku turneju „The 1976 World Tour“, na kojoj je naglasak u potpunosti na novim skladbama, na dramatičnoj naslovnoj skladbi i baladama “Wild Is the Wind”, “Word on a Wing” te funky “TVC 15” i “Stay”. Turneja je bila vrlo uspješna, ali zbog tmurne atmosfere i nacističkog pozdrava, novinari su Bowiea počeli prozivati da zagovara fašizam. Na temelju disko predložaka i pop balada Bowie izdaje vrlo uspješan singl “Golden Years”, ali sve više ima problema s drogom i vraća se u Englesku. Nakon što ga mediji sve više napadaju zbog nacizma i sve veće ovisnosti, Bowie se seli u Berlin. U Berlinu se uspješno skida s narkotika, počinje se baviti slikarstvom, upoznaje njemačku elektronsku glazbu te ostvaruje suradnju s Brianom Enoom i producentom Tonyjem Viscontijem. Krhak zvuk s albuma „Station to Station“ prenosi i na sljedeći album „Low“, koji je prvi od tri albuma “Berlinske trilogije”.

Na albumu se nalaze elektroničke instrumentalne skladbe koje najavljuju novo doba osamdesetih, techno i post punk. Isti stil, iako nešto veći utjecaj “krautrocka” i europske progresivne rock scene, obilježava i drugi album berlinske triologije, „Heroes“. Naslovna skladba na albumu govori o dvoje zaljubljenih, koji su razdvojeni berlinskim zidom i smatra se jednom od najboljih Bowievih skladbi. Godine 1977. Bowie, osim što izdaje svoje albume, potpisuje produkciju za dva povratnička albuma Iggyja Popa – „Idiot“ i „Lust For Life“, te glumi u filmu „Schöner Gigolo, armer Gigolo“ (poznat i kao „Just a Gigolo“). Naredne godine odlazi na svjetsku turneju (prvi puta u Australiji i Novom Zelandu), na kojoj izvodi skladbe s “Lowa” i “Heroesa”. Čitava turneja je zabilježena na koncertnom albumu „Stage“. Godine 1979. izdaje posljednji album u suradnji s Enoom, „Lodger“, čime završava berlinsku triologiju. Album se razlikuje od prva dva, pa tako bilježi povratak popa, ali i zadržava neka od ranijih iskustava. Umjesto instrumentalnih skladbi, Bowie je složio impresivnu zbirku pop brojeva, no iskustvo s “Lowa” i “Heroesa” očitovalo se u zvuku i produkciji. Na albumu se nalazi nekoliko hit skladbi, “Boys Keep Swinging”, “DJ” i “Look Back in Anger”. Bowie će ponovo surađivati s Brianom Enoom 1995. na albumu “Outside“.

„Scary Monsters (and Super Creeps)“ posljednji je album kojega Bowie snima za “RCA Records” i jedna je od prijelomnih točaka u njegovoj karijeri. „Scary Monsters“ sadrži hit skladbu “Ashes to Ashes”, još jedno prvo mjesto britanske ljestvice. Skladba sadrži sintetičke zvukove sintesajzera, funky bas i kompleksne vokalne izvedbe, prepoznatljiv zvuk Bowijevog suradnika Chucka Hammera. Skladba “Fashion” naznaka je pravca u kojem će ići album „Let’s Dance“ iz 1983. Za vrijeme snimanja Scary Monstersa, Bowie koristi sve iskustvo koje je stekao za vrijeme berlinske ere. Krajem 1980. Bowie tri mjeseca nastupa na Broadwayu u predstavi “Čovjek-slon” (“The Elephant Man”). Bowie nastavlja raditi u kazalištu i na filmu do 1983. godine, a u studio ulazi samo radi zajedničkog singla „Under Pressure“ sa sastavom „Queen“. Skladba postaje veliki hit, Bowiejev treći broj 1 na britanskoj top listi. Godine 1983. Bowie se razilazi s izdavačkom kućom “RCA” i potpisuje za “EMI America Records”. Nakon potpisivanja za “EMI”, objavljuje svoj najkomercijalniji album „Let’s Dance“. Album obilježava atmosfera novoromantičarskog doba osamdesetih u produkciji Nilea Rodgersa iz sastava „Chic“. Na albumu se po prvi puta pojavljuje gitarist Stevie Ray Vaughan. Naslovna skladba zauzima prvo mjesto na američkim i britanskim ljestvicama i postavlja nove standarde u glazbenom svijetu. Album daje još dva hita, “Modern Love” i “China Girl”.

Bowiev sljedeći album, „Tonight“ iz 1984. godine, originalno je bio zamišljen kao živi album s materijalom s turneje “Serious Moonlight Tour”, ali na zahtjev izdavača “EMI”-ja izlazi kao studijski album. I „Tonight“ je također bio plesno orijentiran, ali nije zabilježio uspjeh prethodnika. Na albumu se pojavljuju Tina Turner i Iggy Pop. Iste godine snima duet s Mickom Jaggerom, s kojim obrađuje prethodne uspješne skladbe poput “Dancing in the Street”. Godine 1985. Bowie je jedan od zapaženijih izvođača na megakoncertu “Live Aid” na Wembleyu. Sljedeće godine Bowie ponovo radi na filmu, pa tako snima skladbu za film “Absolute Beginners”, ima jednu od glavnih uloga u filmu “Labyrinth” te snima pet skladbi za film “Monty Python” od Terryja Jonesa i otkačenog društva. Godine 1987. objavljuje svoj solo album „Never Let Me Down“. Na albumu prevladava gitarski rock. Produkciju su radili Bowie i David Richards.

Album se našao na šestom mjestu britanske top liste, a s njega su potekla tri singla: “Day In, Day Out”, “Time Will Crawl” i “Never Let Me Down”. Čitavi projekt Bowie promovira na velikoj turneji „Glass Spider“. U kolovozu 1988. godine Bowie glumi Poncija Pilata u filmu „Posljednje Kristovo iskušenje“ redatelja Martina Scorsesea.

Nadahnut “Pixiesima” i “Sonic Youthom“, kao i sjećanjima na rane sedamdesete, Bowie okuplja hard rock kvartet “Tin Machine“, u kojemu uz njega sviraju gitarist Reeves Gabrels, Tony Sales na basu i Hunt Sales na bubnjevima. “Tin Machine” objavljuju dva studijska albuma i jedan live album. Originalni album „Tin Machine“ izlazi 1989. Zvuk albuma karakterizira gitarska melodija s metalnom distorzijom. Godine 1993. izdaje svoj solo album „Black Tie White Noise“, koji je mješavina soula, jazza i hip-hopa te žestokih gitarskih riffova Micka Ronsona i Reevesa Gabrelsa. Album obnavlja suradnju Bowiea i producenta Nilea Rodgersa. Također 1993. izdaje instrumentalni album s filmskom glazbom „The Buddha of Suburbia“.

Album „Outside“ iz 1995. obnavlja suradnju s Brianom Enoom, s kojim Bowie želi uhvatiti priključak s novim glazbenim strujama. Albumom se Bowie vraća u mainstream, a samim time i na glazbene ljestvice. Singlovi s albuma su “The Hearts Filthy Lesson”, “Strangers When We Meet”/”The Man Who Sold The World” i “Hallo Spaceboy”. Prateći trend elektronske glazbe i s iskustvom berlinske faze, Bowie poseže i za grungeom, ambijentom i novom velikom strašću cyber-spaceom. Glazbeni kritičari ostaju podijeljeni oko toga da li je nekadašnji trendmaker postao puki sljedbenik novih trendova. Iste godine postao je član Rock and Roll kuće slavnih. Prihvaćajući kritike za prethodne albume, Bowie objavljuje hard rock i bass ‘n’ drum album „Earthling“, koji unatoč pozitivnim kritikama nije kod publike polučio veći uspjeh. Godine 1999. Bowie je skladao glazbu za videoigru “Omikron: The Nomad Soul”. U igri se pojavljuju Bowie i njegova supruga Iman. Te godine obrađuje glazbu iz videoigre i zajedno s novim skladbama objavljuje je na albumu „Hours“. U listopadu 2001. Bowie otvara koncert “The Concert for New York City” zajedno s Paulom Simonom. Bowie i Tony Visconti nastavljaju suradnju na albumu „Heathen“, koji je najbliži klasičnim Bowievim albumima s nizom skladbi koje podsjećaju na nekadašnje uspješnice. Album je još jedan veliki stilski zaokret. U rujnu 2003. Bowie objavljuje novi album „Reality“ te najavljuje svjetsku turneju. Vodeći se iskustvom s prethodnog albuma, materijalom i produkcijom oslonio se na Tonyja Viscontija. Uspjeh albuma se najprije odnosio na zvuk koji je preuzet sa albuma “Heroes” i posebno “Scary Monters”. “Reality” turneja je bila najprodavanija turneja 2004. godine, no završila je naprasno 25. lipnja nakon što je Bowie osjetio snažnu bol u prsima tijekom nastupa na „Hurricane“ festivalu u njemačkom Scheeßelu. Ustanovilo se da se radilo o manjem srčanom udaru te je Bowie hitno operiran u Hamburgu. Oporavak je potrajao više od godine dana, premda je u međuvremenu izdao DVD s turneje. David Bowie se vratio na scenu 8. rujna 2005. nastupom na eventu “Fashion Rocks”, gdje je pjevao s kanadskom grupom „Arcade Fire“. Dana 08. veljače 2006. Bowie je dobio nagradu Grammy za životno djelo.

U lipnju 2008. Bowie je izdao novu kompilaciju pjesama „iSELECT“, CD njegovih najdražih vlastitih pjesama. Kompilacija se mogla kupiti samo uz novine “The Mail On Sunday”, a karakterizira je što na njoj gotovo i nema Bowievih velikih hitova, osim pjesme “Life on Mars?”.

David Bowie duboko i kvalitetno je obilježio i danas obilježava svjetsku rock scenu već više od 50 godina. Njegova dugogodišnja karijera i svestrani rad ne mogu se niti približno opisati u ovih nekoliko rečenica. Ako to nije umjetnost glazbe, rocka, kazališta, filma, onda što jeste umjetnost…

DAVID BOWIE – PJESME – PREPORUKA:

HEROES

http://www.youtube.com/watch?v=Tgcc5V9Hu3g

FAME

http://www.youtube.com/watch?v=O9kuNMdUq_0

THE MAN WHO SOLD THE WORLD

http://www.youtube.com/watch?v=ZM0e1m9T9HQ

SPACE ODDITY

http://www.youtube.com/watch?v=D67kmFzSh_o

THE JEAN GENIE

http://www.youtube.com/watch?v=67SrXlvyrv8

LET’S DANCE

http://www.youtube.com/watch?v=N4d7Wp9kKjA

TONIGHT

http://www.youtube.com/watch?v=8Swj3pmKric

ASHES TO ASHES

http://www.youtube.com/watch?v=K8URCgpGo3Y

ZIGGY STARDUST

http://www.youtube.com/watch?v=XXq5VvYAI1Q

CHANGES

http://www.youtube.com/watch?v=LCgzX7vwlFk

DISKOGRAFIJA

1. David Bowie (1967.)

2. David Bowie (1969., reizdanje 1972. VB #17, SAD #16)

3. The Man Who Sold the World (1970., VB #26, SAD #105)

4. Hunky Dory (1971., VB #3, SAD #93)

5. The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars (1972., VB #5, SAD #75)

6. Aladdin Sane (1973., VB #1, SAD #17)

7. Pin Ups (1973., VB #1, SAD #23)

8. Diamond Dogs (1974., VB #1, SAD #5)

9. Young Americans (1975., VB #2, SAD #9)

10.Station to Station (1976., VB #5, SAD #3)

11.Low (1977., VB #2, SAD #11)

12.Heroes (1977, VB #3, SAD #35)

13.Lodger (1979., VB #4, SAD #20)

14.Scary Monsters (and Super Creeps) (1980., VB #1, SAD #12)

15.Let’s Dance (1983., VB #1, SAD #4)

16.Tonight (1984, VB #1, SAD #11)

17.Labyrinth (glazba iz filma) (1986.)

18.Never Let Me Down (1987., VB #6, SAD #34)

19.Tin Machine (zajedno sa Tin Machine) (1989., VB #3, SAD #28)

20.Tin Machine II (zajedno sa Tin Machine) (1991., VB #23, SAD #126)

21.Black Tie White Noise (1993., VB #1, SAD #39)

22.The Buddha of Suburbia (1993., VB #87)

23.Outside (1995, VB #8, SAD #21)

24.Earthling (1997., VB #6, SAD #39)

25.Hours… (1999., VB #5, SAD #47)

26.Toy (2001, neobjavljeno)

27.Heathen (2002, VB #5, SAD #14)

28.Reality (2003, VB #3, SAD #29)

29.The Next Day (2013, VB #1, SAD #2)

ZABRANJENO PUŠENJE

Zabranjeno pušenje je jedna od najpopularnijih punk – rock grupa iz Bosne i Hercegovine, tj. bivše Jugoslavije. Grupa je nastala 1980. godine u Sarajevu kao klasičan “garage” bend sastavljen od srednjoškolaca koji su zajedno išli u sarajevsku II. gimnaziju i dijelili istu ulicu. Njihovi tekstovi i glazba su na najrealniji način prikazivali život u Sarajevu osamdesetih godina. Grupa je bila proizvod pokreta Novi primitivizam ili New primitives kao jedan jedinstveno bosanski i jedinstveno sarajevski umjetnički smjer.

Prva postava Zabranjenog pušenja bila je:

· Nenad Janković (Dr. Karajlić; klavijature, vokal)

· Davor Sučić (Mr. Sejo Sexon; gitara)

· Zenit Đozić (Fu-Do; bubnjevi)

· Mladen Mitić (Munja; bas gitara)

· Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature)

· Ognjen Gajić (saksofon, flauta)

· Mustafa Čengić (Muče; solo gitara)

· Zoran Degan (Poka; klavijature)

· Elvis J. Kurtović

Ista postava uz nekoliko dodataka je bila i osnivač humorističkih radio programa Primus početkom 1980-tih te popularne televizijske serije Top lista nadrealista tokom 80-tih i 90-tih.

Dok je ostatak glazbene scene bivše Jugoslavije pratio europske i svjetske trendove (uglavnom punk, rock i new wave), Zabranjeno pušenje je bilo dio jedinstvenog punk – rock pokreta nastalog u Sarajevu. Ovaj je pokret bio baziran na jednostavnom, omladinskom garage rocku i distinktnim sarajevskim urbanim feelingom, a zvan je New primitivs (Novi primitivizam), i bili su jednostavni, jedinstveni i otkačeni.

Nakon dvije godine nastupanja uživo po malim sarajevskim koncertnim dvoranama, 1984. godine, Zabranjeno pušenje objavljuje prvi album pod nazivom “Das ist Walter“. Pjesma “Zenica blues” postaje hit u Jugoslaviji sa više od 100,000 prodanih albuma. U isto vrijeme, grupa pokreće TV projekt “Top lista nadrealista,” satirički pogled na društvena i politička zbivanja tadašnje Jugoslavije. Problemi počinju nakon što Nele Karajlić, frontmen grupe, izriče poznatu frazu “crko Marshall” misleći na pojačalo marke Marshall koje je prestalo raditi na koncertu uživo. Međutim tadašnja komunistička jugoslavenska vlast je to protumačila kao ironični komentar na Titovu smrt. Za tadašnje doba – prestrašno, protudržavno i direktno rušenje države. I usred kritike od strane vladine propagandne mašine, grupa je ipak uspjela snimiti svoj drugi studijski album “Dok čekaš sabah sa šejtanom“. Prodaja albuma je naglo opala, zahvaljujući službenoj cenzuri. Ovaj teški udarac grupi je rezultirao odlaskom nekoliko članova, koji su bili zamijenjeni drugima, a 1986. godine poznati filmski režiser Emir Kusturica postaje član, svirajući bas gitaru.

Treći album “Pozdrav iz zemlje safari” u prodaji je ostvario tiražu od 90,000 kopija. U međuvremenu, zahvaljujući dramatičnim promjenama na političkoj sceni Jugoslavije, grupa je ponovo krenula na turneju.

1989. godine snimaju četvrti studijski album “Male priče o velikoj ljubavi” kao i nastavak “Top liste nadrealista”, koja ovaj put poetski najavljuje nadolazeću krizu i ratove na području bivše Jugoslavije.

Nakon rata, prateći bend ratne Top Liste Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a članovi Sejo, Kovo, Đani, Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni, danas već kultni album Zabranjenog Pušenja „Fildžan viška“ sa pjesmama „Fildžan viška“, „Raja iz Sarajeva“, „Možeš imat moje tijelo“, „Halid umjesto Halida“ i „Test za Džennet“.

Nakon velikog uspjeha albuma “Fildžan viška“, kreće prva velika poslijeratna turneja Zabranjenog Pušenja, po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Europi.

1999. godine izlazi drugi poslijeratni studijski album Zabranjenog Pušenja “Agent tajne sile“, sa kojeg će se najviše pamtiti hitovi “Jugo 45”, “Poso, kuća, birtija” i “Pupoljak”.

2001. godine Zabranjeno Pušenje izdaje možda najuspješniji album poslijeratne BiH rock scene, “Bog vozi Mercedes“, sa kojeg će kao najuspješnije pjesme svakako ostati “Počasna salva”, a do vrha svih top lista su se penjale i pjesme “Lijepa Alma”, “Karabaja” i “Arizona Dream”.

23.07.2003. godine u sklopu „Baščaršijskih noći“, a povodom 25 godina postojanja benda, Zabranjeno Pušenje pred sarajevskom Vijećnicom izvodi grandiozni koncert pred 15000 posjetitelja, koji će zasigurno ostati ubilježen kao jedan od najvećih koncerata benda.

Početkom 2006. godine, Zabranjeno Pušenje izdaje singl “Nema više”, kao najavu za novi album „Hodi da ti čiko nešto da“ i muziku za film “Nafaka“ Jasmina Durakovića koju je napravilo Zabranjeno Pušenje.

Zabranjeno pušenje je garancija za dobru svirku, kvalitetne tekstove, odličnu zajebanciju i još bolji provod. Samo poslušajte tekst i solo gitaru u pjesmi „Pišonja i Žuga“, i sve vam je jasno – i to doba i takav način života i Bosna kao takva.

ZABRANJENO PUŠENJE – PJESME – PREPORUKA:

ZENICA BLUZ

http://www.youtube.com/watch?v=Um4wt6n9jsU

BALADA O PIŠONJI I ŽUGI

http://www.youtube.com/watch?v=mfu2ZKfb5Ps

http://www.youtube.com/watch?v=0CgQFfuurko

YUGO 45

http://www.youtube.com/watch?v=6t4k3n2abRA

POSO, KUĆA, BIRTIJA

http://www.youtube.com/watch?v=kQWtKp91Y7M

MILE HAŠIŠAR

http://www.youtube.com/watch?v=o9wYnDC4N20