Živimo u vremenu blještavila, vremena u više ništa ne podsjeća na krvavo ratno razdoblje koje je bilo posebno nasilno upravo oko Božića, vremenu u kojem je najvažnije da se što više ljudi namami na kupnju svega i svačega, kao da je to svrha obilježavanja ovog blagdana.
Mišljenje je to Mladena Pavkovića koji je svjestan da je budućnost važnija od prošlosti, no svejedno žali što se u ovim danima nitko ne sjeća ljudi koji su bili prvi kad je trebalo i koji su 1991. Božić i Novu Godinu dočekivali u rovovima, piše dnevno.hr
Ginuli su i na sam Božić
“Baš na te dane srbijanski zlikovci Hrvatima su ‘čestitali’ blagdane serijom topovskih ili tenkovskih granata. I početkom siječnja te godine osvanuo je crni petak za Dubrovnik i Osijek. Oba su grada bila u plamenu. Crnogorci, ali i pripadnici zloglasne Jugoslavenske narodne armije (JNA) tukli su grad svim raspoloživim sredstvima. Zbog bombardiranja dubrovačke luke, francuski brod kojim je Europska zajednica (EZ) poslala 500 tona hrane i 200 tona ostale pomoći, nije mogao pristati. Mediji su javljali da su mnogi kulturni spomenici nastradali prigodom bombardiranja: palača Sponza, crkva Sv. Vlahe, katedrala, džamija, pravoslavna crkva, glazbena škola i drugo. Vatra se razbuktavala i u starim zgradama gradske jezgre.”
Najveći broj mrtvih, podsjeća Pavković, pronađen je u uništenom hotelu Libertas te u njegovoj okolici. Agresor je u više navrata bombardirao i hotel u kojem su bile smještene i brojne izbjeglice. Neprijatelj je gađao i vatrogasna kola i vatrogasce, od kojih je nekolicina i ranjena.
Krvavi prosinac ’91.
“Ništa bolje tih dana nije prošao ni Osijek, u kojem je ratni zapovjednik bio Branimir Glavaš, general. Na taj grad neprestano su padale granate, iz dana u dan, a u prosincu, pred Božić i Novu godinu njihov se broj neprestano povećavao. A sa njima i mrtvi i ranjeni, pretežno civili. Osijek tijekom prosinca više uopće nije znao što znači živjeti normalnim životom. Agresor je gađao uglavnom civilne ciljeve. Samo do 2. prosinca 1991. U tom je gradu ubijeno (umrlo) oko 500 ljudi, a broj ranjenika popeo se skoro na tri tisuće. Srbi su takvom žestinom tukli po Osijeku da građani kad su izašli iz skrovišta nisu prepoznali ulice vlastitoga grada. Nu, zauvijek će pamtiti smrt petorice ljudi kada je granata uletjela u robnu kuću. U ovom gradu ne postoji ni jedna obitelj koja nije pogođena ratom.”
Sredinom prosinca 1991., što se također ne smije zaboraviti, srbijanski agresor je zapalio desetak sela, od Voćina, Huma i drugih. Tamo su pronađena i brojna mrtva tijela nevinih Hrvata. Naravno, za te zločine još nitko nije odgovarao.
Tajkuni uz svijeće na domjencima
“A što se tih dana događalo u okupiranom Vukovaru? Tamo je uvedena zločinačka vojna diktatura. Ono malo Hrvata koji su tamo ostali, uglavnom starije dobi, proživljavali su pravu torturu. Bili prinuđeni i zakopavati mrtve četnike i vojnike, kao i masakrirane i pobijene Hrvate. Arkanovci, zločinci, obilazili su grad i pokazivali koje ljude treba ubiti, a koje kuće spaliti. Ni zbog toga još nitko nije odgovarao.”
Iz istočne Slavonije krajem prosinca 1991., dakle na sam Božić, prognano je oko 200.000 katolika. Uz to je u Đakovačko srijemskoj biskupiji uništeno 65 župa, a iz tog područja potjerana 54 svećenika.
“Na sam Božić JNA je te godine topnički tukla Osijek, Karlovac, Sisak i Šibenik. Zločine na Božić i Novu godinu 1991. nikada ne smijemo zaboraviti. Dok su jedni za te blagdane ležali u rovovima i nisu dopustili da srbijanski agresor dođe do Zagreba, drugi su na žalost punili svoje džepove, pa tako danas ‘nemamo’ junake Domovinskoga rata, ali imamo lažove, kriminalce i tajkune koji umjesto u Vukovaru pale i gase svijeće na raznim balovima ‘od Vardara pa do Triglava’”, zaključuje predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
(izvor: https://www.dnevno.hr/ , foto: privatna arhiva)