Početkom ove godine osnovana je Zajednica braniteljskih udruga Međimurske županije. Prema informacijama u javnosti osnivanje i pozicioniranje Zajednice kao saveza braniteljskih udruga u Međimurskoj županiji nije teklo glatko da bi na prvoj redovnoj Skupštini vi preuzeli vodstvo Zajednice. Što se to događalo?
Da, u pravi ste, nije išlo glatko. Naime, odmakom od Domovinskog rata branitelje se sve više zanemaruje, a udruge branitelja su počeli voditi ljudi koji se više bave politikom nego problemima branitelja. Ratni vođe i zapovjednici su „nestali“ s braniteljske scene, a odnos prema braniteljima od strane JLP(R)S sveo se na potporu dvije – tri udruge koje su organizirane po nekim starim modelima od „centra prema dolje“ što je izmišljotina jednoumlja, jer tako se lakše upravlja s određenom grupacijom ljudi. Puno je teži nadzor malih, prilagodljivih, efikasnih udruga u kojima svaki član ima svoje mjesto, a nije samo „onaj koji plaća članarinu“.
Ako pođemo od činjenice da oko 12% populacije svake JLS ima status hrvatskog branitelja, postavlja se pitanje zašto u općinama koje imaju od 500 – 2.000 branitelja, branitelji nisu organizirali u udruge. Postoje doduše neki niži ustrojbeni oblici (ogranci ili sl.), ali oni nemaju pravnu osobnost niti su predsjednici tih ogranaka ovlašteni da predstavljaju udrugu. Činjenica je da je veliki broj tih predsjednika vrlo politički pristran jer su ujedno članovi predstavničkih tijela JLS kao pripadnici političkih opcija.
Poražavajuća je činjenica da je samo 10% branitelja uključeno u udruge, ostali ne žele u udruge kakve su sada, jer ne vjeruju ljudima koji vode te udruge.
Počela se širiti priča kako branitelji moraju biti u jednoj udruzi jer onda su jači. A protiv koga će se to branitelji boriti da budu jači? Protiv države koju su stvorili? Upravo tu je krenulo političko iskorištavanje branitelja, kojem smo svjedočili i na najvišim državnim razinama. Takvom organizacijom došlo se do toga da čelnici Općina pojma nemaju tko su hrvatski branitelji u njihovoj općini, pače ne znaju ni tko su HRVI, a također ne znaju tko su i koliko je umrlih branitelja pokopano na mjesnim grobljima.
Izlaz iz takvog jednoumlja traže tri braniteljske udruge koje čuvaju dignitet svojih ratnih postrojbi (54. spb, 34. inžb i Domobranske bojne Čakovec) osnivanjem saveza pod nazivom Zajednica braniteljskih udruga Međimurske županije. Tu kreću problemi, podmetanja pa i otvoreni napadi na aktiviste tih udruga, te pokušaji diskreditacije svih branitelja koji su izabrani da vode Zajednicu.
No, nisu nas uspjeli zaustaviti, Zajednica je u nepunih godinu dana ne samo stala na noge, nego je provela više aktivnosti i projekata od interesa za opće javno dobro i branitelje od većine udruga, a ako se pribroje i projekti udruga članica, onda je Zajednica provela više projekata s većim brojem obuhvaćenih branitelja i obitelji branitelja od svih ostalih 19 udruga, koliko ih je upisano u Registar udruga RH na području Međimurske županije. Detalji ZBUMŽ
Na Osnivačkoj Skupštini sam se kandidirao za tajnika, jer sam procijenio da tako mogu svoje 16-ogodišnje iskustvo u radu civilnog sektora iskoristiti za lakši prolazak kroz kamenje i trnje osnivanja Zajednice. Mislim da sam to odradio po svim pravilima, u potpunosti usklađeno s hrvatskim pozitivnim zakonima i propisima. Kako je gospodin Kolarić prihvatio voditi zajednicu šest mjeseci dok ne „stane na noge“, te je zatražio da napravimo reorganizaciju, kandidirao sam se da preuzmem vođenje Zajednice, te sam na Prvom redovnom zasjedanju Skupštine jednoglasno izabran za predsjednika ZBUMŽ.
Rekli ste da su Zajednica i njezine članice bile vrlo aktivne ove godine. Koje su vam bile glavne aktivnosti ?
Na prvom mjestu Veterani 54. spb i 34.inžb su organizirale obilježavanje obljetnica ratnih postrojbi iz kojih su proistekle. To druge udruge nisu mogle, jer naprosto nisu proistekle iz ratnih postrojbi pa su neke obilježavale obljetnice osnivanja udruga, što je nonsens u civilnom sektoru, jer obljetnice udruga su zapravo Skupštine koju svaka udruga mora organizirati najmanje jednom godišnje. Dok smo mi branitelji krvarili po ratištima diljem Lijepe naše, neki su osnivali udruge, pri tome si osiguravajući čak i radna mjesta na kojima će dočekati mirovinu. Ako znamo da je Domovinski rat završio 1996. godine, a udruga obilježava 30. obljetnicu osnivanja, znači da je osnovana u vrijeme kada je trebalo biti na braniku Domovine. Istinskim braniteljima to ne treba objašnjavati, a javnost ima pravo na istinu.
Da, Zajednica i sve njezine članice imaju mrežne stranice, a to je značajno jer po Uredbi o sufinanciranju projekata udruga, izvješća o provedenom, posebno financijska, treba objaviti na mrežnim stranicama. Na kojim mrežnim stranicama objavljuje financijska izvješća 18 udruga koje nisu u Zajednici? Pa ako branitelji ne poštuju hrvatske propise, tko se onda propisa treba pridržavati? Zajednica je pored toga otvorila braniteljski internetski portal pod nazivom „Branitelji zajedno“ (www.branitelji.net). Zajednica se u prvoj godini osnivanja nije mogla javljati na javne natječaje za sufinanciranje projekata, ali članice su maksimalno iskoristile javni poziv MHB za obilježavanje obljetnica (svaka po tri obilježavanja ove godine). Jednoj udruzi članici je prihvaćen projekt od strane MHB na području skrbi o braniteljima. Sve članice su participirale u natječaju za sufinanciranje Međimurske županije, iako su sve zajedno i pored vrlo visoko ocijenjenih projekata dobila manje sredstava nego jedna glorificirana udruga.
Zajednica je prigodno obilježila sve značajne dane za branitelje, te je posebno obilježila Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, organizirala Memorijalnu biciklijadu posvećenu oslobođenju Međimurja od okupatorske JNA u prigodi Dana međimurskih branitelja, te je nazočila komemoraciji žrtvama pokopanim u masovnoj grobnici u Baćinu, drugoj po veličini masovnoj grobnici poslije Vukovara i niz manjih aktivnosti, čime se pozicionirala na braniteljskoj sceni.
Što dalje, koji su planovi ?
Zajednica ima Strateški plan djelovanja 2023. – 2029. godine, te Operativni i Financijski plan rada za 2024. godinu. Imamo definiranu strategiju, misiju i cilj. Jednom riječju, djelujemo kao sofisticirani savez udruga koristeći sve pogodnosti suvremenog digitalnog doba.
Temeljni cilj je u većim JLS s većim brojem hrvatskih branitelja osnovati samostalne, suvremene udruge, koje će provoditi aktivnosti na očuvanju digniteta Domovinskog rata i skrbi za branitelje i članove njihovih obitelji. Pri tome posebno zagovaramo da članovi braniteljskih udruga mogu biti svi građani koji poštuju branitelje, Domovinski rat i Republiku Hrvatsku. Nije nam želja getoizirati branitelje u udruge, a i mi branitelji znamo kako je bilo u ratu, zašto to ne bi rekli svima i pokazali im gdje smo se to borili. Takve male efikasne udruge će činiti zajednicu koja će ih osposobiti, educirati i pomoći u funkcioniranju udruge, te u izradi i provedbi projekata od interesa za opće javno dobro.
Temeljni problem braniteljske populacije je neinformiranost iz kojeg proizlazi i njihovo nezadovoljstvo, Zajednica je već otvaranjem braniteljskog portala krenula s akcijama informiranja, a pokrenut ćemo podcast, webinare, radio emisije i druge oblike informiranja, a samim tim osposobiti naše članice da budu na usluzi braniteljima.
Stvorit ćemo suradničku platformu „Branitelji zajedno“ kojom će branitelji moći iskazati svoj identitet u zajedništvu koje nas je krasilo u ratu. Ne treba zaboraviti da smo mi nestranačka, nepolitička i nevladina organizacija civilnog društva kojoj je glavni cilj „da se ne zaboravi“, jer narod koji zaboravlja i ne poznaje svoju prošlost nema budućnosti.
Što poručujete braniteljima ?
Nemojte čekati da nas netko drugi organizira, organizirajmo se u male i efikasne udruge u kojima je pojedinac na prvom mjestu. Na što mislim? Naše članice imaju svaka oko 80-tak članova, pa su u aktivnosti uključeni svi članovi, a ne predstavnici. Npr. nije nikakav problem organizirati studijsko putovanje jer to je taman da se napuni autobus i za 50-tak ljudi nije problem organizirati stručna vodstva, edukacije, aktivnosti, a na kraju krajeva i objed.
Budimo ponosni i pozitivnim djelima prepoznatljivi kao branitelji u svojim sredinama. Budimo primjer mladim generacijama ne po žalbi kako nismo ostvarili svoja prava, nego kao avangarda u svojoj sredini. Učinimo da se djeca ne srame roditelja branitelja, nego da budu ponosna na njih. Nemojmo klečati, dignimo se, jer tek tada će oktroirani vođe shvatiti koliko smo veliki!
(rt, foto: privatna arhiva )