Da, Srbin sam, ali u mojoj glavi nije bilo dvojbe koga i što ja trebam braniti. Pa tu sam rođen, tu mi je kuća, obitelj, prijatelji. Jedno dijete sam već imao, drugo bilo na putu. Od travnja sam se aktivirao u obrani i imao položaj na Mitnici. Preko dana sam radio, po noći bio na položaju. Bio sam u rezervnom sastavu ZNG, što je u to vrijeme bila dragovoljačka postrojba, nismo imali uniforme ni službeno oružje. Imali smo oružje koje smo sami nabavili ili koje ti je netko poklonio, kao meni moj kum – ispričao je Mišić 2016. godine za 24sata.
Da stvar bude gora za njega, njegov brat otišao je na srpsku stranu. Kako je ispričao Mišić, vjerojatno su i pucali jedan na drugoga, a da to nisu ni znali. Tada nam je rekao kao se s bratom nije čuo 26 godina.
Mišić je u srpskom zatočeništvu bio devet mjeseci. Tamo su ga posebno maltretirali jer je bio Srbin, oficir JNA i još k tome izdajica. O tim zlostavljanjima Peđa nije htio govoriti. Sredinom kolovoza 1992. razmijenjen je u Nemetinu. Tada je prvi puta vidio svoje drugo dijete, rođeno u Slavonskom Brodu te svoju suprugu i prvo dijete koje je poslao iz Vukovara kada je započelo granatiranje.
Na svom Facebook profilu Predrag Mišić je objavio ovu pjesmu:
OPROST
Oprostio sam koljaču
Nisam ni znao
Odgojili me
Ne mrzi sine
Koljaču si
Novi život
Dao
A on i dalje
Mrzi sve tvoje
Pusti ga
Sine
Radi duše tvoje
Oni su ubijali sine
Mi smo krunicu
I brojanicu znali
Zato smo živote
Dali
Neka ga nek ga
Ubi zločin u
Svemu
Oprosti mu sine
Zločin je u
Njemu
Živjeli su ratnici
Tako
Nije oprostiti
Bilo lako
Opraštam ti
Krvniče moj
Nikada ne bih
Živio život
Tvoj
(rt, foto: Facebook PM)