Međimurje, ovaj slikoviti kraj na sjeveru Hrvatske poznat po plodnim ravnicama, rijeci Muri, folkloru i bogatoj tradiciji, kroz stoljeća je bio i mjesto u kojem su se isprepletale različite kulture, narodi i ideologije. U takvom okruženju, gdje je povijest ostavila duboke tragove, nije iznenađenje da se uz službene kronike razvijala i ona skrivena povijest – povijest tajnih društava.
Tijekom Austro-Ugarske Monarhije, Međimurje je bilo mjesto strateškog značaja. Kao regija između Mađarske i Hrvatske, često se nalazilo na granici političkih i društvenih napetosti. Tajna društva u to su vrijeme diljem Europe bila popularan način za očuvanje nacionalne svijesti, borbu za prava naroda, ali i za širenje utjecaja određenih elita.
Upravo zbog geografskog položaja i političke složenosti, moguće je da su i u Međimurju djelovala društva koja su nastajala s ciljem organiziranja otpora, promicanja ideja ili čak mističnih ciljeva.
Stanovnici Međimurja stoljećima su prenosili usmenom predajom priče o tajnim skupinama koje su se sastajale u šumama, starim kurijama, podrumima dvoraca ili zaboravljenim podzemnim tunelima. Neke od tih skupina bile su navodno sastavljene od uglednih građana – liječnika, učitelja i obrtnika – koji su se zaklinjali na vjernost određenim idejama, često nacionalnog karaktera.
Jedna od često spominjanih priča govori o “Redu Crnog hrasta” – navodnom tajnom društvu koje se okupljalo u okolici Štrigove, podno međimurskih brežuljaka. Prema legendi, društvo je čuvalo drevna znanja i koristilo simboliku prirode u svojim ritualima. Iako nema pisanih dokaza o postojanju takvog reda, priče i danas potiču znatiželju lokalnog stanovništva i turista.
Postoje indicije, iako nepotvrđene, da su krajem 19. i početkom 20. stoljeća pojedini pripadnici međimurske elite bili povezani s masonskim ložama iz Budimpešte ili Zagreba. Freemasonry – slobodno zidarstvo – bilo je u to vrijeme prisutno u velikim gradovima, a preko trgovačkih i kulturnih veza nije isključeno da su neke ideje i simboli pronašli put i do Međimurja.
Stari zapisi i arhitektura pojedinih objekata u Čakovcu i okolici, poput ukrasa s masonskim simbolima (šestar, oko, piramida), izazivaju znatiželju istraživača, iako konkretni dokazi o aktivnim ložama u samom Međimurju nisu poznati.
Tijekom ratnih godina i kasnije u doba socijalizma, svaki oblik organiziranja izvan partijske linije bio je strogo nadziran. Ipak, i tada se šuškalo o skupinama koje su se sastajale u tajnosti – bilo zbog religijskih, političkih ili kulturnih motiva. Neke od njih su možda bile preteče današnjih nevladinih udruga, ali s mnogo većim rizikom i tajnovitošću.
Danas je priča o tajnim društvima u Međimurju postala zanimljiv dio lokalne baštine. Iako nema nepobitnih dokaza o konkretnim tajnim organizacijama, mistika i mogućnosti koje pruža povijesni kontekst čine ovu temu idealnom za kulturni turizam, tematske ture i istraživačke radionice.
Zanimljivo je kako moderna publika, kroz escape room igre, književnost i dokumentarce, ponovno otkriva čari tajnih simbola, starih zapisa i zagonetnih društava. U Međimurju, gdje svaka šuma skriva svoju legendu, a svaki dvorac duh prošlosti, ideja o tajnim društvima nije daleko od stvarnosti – barem u mašti.
Tajna društva u Međimurju možda nikada neće biti potpuno razotkrivena, ali njihova priča, bilo kao povijesna činjenica, lokalna legenda ili inspiracija za kulturne sadržaje, obogaćuje identitet regije i poziva na daljnje istraživanje onog što se skriva iza zatvorenih vrata.
(rt, foto: ilustracija, pixabay)