Tog rujna 1991. godine, na današnji dan dan, u tijeku noći, dolazi prva skupina HOS-a od ukupno tri u pomoć malobrojnim braniteljima Vukovara. Nakon nekoliko dana, po zapovijedi, skupina od 14 hosovaca, odlazi u pomoć Bogdanovcima, vratima Vukovara.
Od nas 44 koji smo ostali na Sajmištu braniti grad, u proboj 16.11. na 17.11 (ili 17.11. u noći, nisam sasvim siguran) krenulo je nas 8 hosovaca. Ostali su ili izašli u prvom konvoju kao teži ranjenici, jedan dio poginuo, jedan dio ostao izranjavani u bolnici Vukovar, jedan dio odveden iz bolnice završio je u logoru.
Veći dio na Ovčaru. Troje imamo nestalih… Nas 8 koji smo krenuli u proboj, svi smo ranjeni osim dvojice, neki, poput mene, i više puta. Dok sam živ, pamtit ću ih i pričat ću, dužni smo to. Svaki dan sam s njima, nema zaborava, nema predaje. Laka vam Hrvatska gruda divovi Hrvatski, s ponosom pričam o vama, nekad su i suza prisutna, jer, ovo nije Hrvatska kakvu smo sanjali i za nju ginuli.
Oprostite nam što nismo završili posao, sad znamo što onda nismo znali. Rat nije gotov, samo se drugačije vodi. I ja još uvijek sanjam, bolju Domovinu.
Damir Markuš
(Pavo Jazvić, foto: ilustracija)