Danas smo opet na čakovečkom groblju ispratili jednog dragovoljca Domovinskog rata, Zlatka Jurčeca iz Lopatinca. Pokojni Zlatko bio je dobar čovjek. Nikad se nije nikom previše žalio. Uvijek je govorio kako ima i težih slučajeva od njegovog. Umro je onako kako je i živio. Umro je tiho i bez previše buke. Otišao je u mirovinu tek nedavno, jedva da je primo svoju drugu mirovinu.
Danas na karminama dobio sam informaciju od njegovih prijatelja koji su s njim bili u nedjelju i slikali ga, da je pokojnik rekao da mu je ta slika za spomenik. Na kraju tako je bilo. Njegova kćerka u ponedjeljak mi je javla kako joj je tata rekao kad on umre da nazove Pavu i on će znati što učiniti. Tako me je taj poziv šokirao. Sama činjenica da je čovjek umro s 59 godina života rastužila me kao i svaka smrt branitelja. Pokojni Zlatko bio je naš član udruge od rješavanja statusa HRVI-DR.
Dragi prijatelju neka ti je laka međimurska-hrvatska zemljica koju si toliko volio.
Počivao u miru Božjem!
Iskrena sućut obitelji.
Pavo Jazvić