Sve je započelo te dugo iščekivane subote, dana kad sam, zajedno s članovima Udruge udomitelja djece Međimurja, po prvi put imao prilike posjetiti Dubrovnik. Bilo nas je pedesetak, a s nama je išla i jedna gospođa iz Ukrajine sa svoje dvije djevojčice.
Ustao sam jako rano, već oko pola noći. Iz Murskog Središća smo krenuli u 1:30 sati. Noćni dio putovanja protekao je uglavnom mirno i tiho, veći dio puta sam prespavao i probudio se ujutro oko 8 sati. Uz povremena stajanja već smo bili blizu Pelješkog mosta. Most je izgledao PREDIVNO. Nakon nekoliko minuta slikanja i poziranja uslijedila je uzbudljiva vožnja preko tog čudesnog mosta.
Još prožeti prelijepim osjećajima zaputili smo se dalje prema Dubrovniku. Kad smo konačno stigli, odmah smo krenuli prema Dubrovačkim zidinama pošto nam je Društvo prijatelja dubrovačke starine dalo besplatne ulaznice. Na zidine su vodile visoke i strme stepenice. Malo je bilo naporno, ali je pogled odozgo vrijedio svakog truda – divno more, sunce, jedrilice koje su plovile, kanui i ostali brodovi, te galebovi i golubi. Tog sam trenutka shvatio zašto se Dubrovnik smatra najljepšim gradom u Hrvatskoj, a i šire. Sišavši sa zidina krenuli smo u obilazak Straduna. Vidjeli smo i mačku Anastaziju kako bezbrižno spava u svojoj kartonskoj kutiji dok je turisti fotografiraju kao dubrovačku znamenitost. Posjetili smo crkvu, pa onda otišli do kavane gdje smo naručili piće. Sjedili smo pijuckajući ledenu kavu na Stradunu i uživali promatrati turiste. Usput smo kruhom hranili golubove koji su nam dolazili sa svih strana.
Nakon pauze za ručak, zaputili smo se prema hotelu “Faraon” u Trpnju na ototku Pelješcu. Smjestili smo se u sobe, a neki hrabri su iskoristili prilikidu da se i okupaju u moru. Večera nam je bila poslužena u velikoj prostoriji sa svakojakim specijalitetima koje smo si mogli sami birati. Nakon večere smo išli pecati ribe na molu koji je bio odmah naasuprot našega hotela. Bacili smo udicu, svjetlili mobitelima i uz razgovor i druženje s nestrpljenjem čekali ribice. No, kako se baš nismo iskazali kao ribiči, nakon nekog smo vremena odustali te se nastavili družiti uz razgovor i pjesme. Na povratku u hotel smo saznali da ujutro idemo trajektom do luke Ploče. Mene i ostalu djecu je to dodatno usrećilo jer se većina nas nije još nikada vozila na tako veeelikooom brodu na koji stane čak i autobus. :)
A jutro je došlo jako brzo. Brzo smo obavili jutarnju higijenu i uputili se na doručak. Stolovi su opet bili prepuni raznolike hrane, a ispod njih 3 velike mačke koje su jedva čekale da dobiju malo salame sa stola. Nakon što sam im dao salamu otišle su van na klupice gdje sam ih kasnije mazio.
Onda smo krenuli do autobusa koji nas je čekao ispred hotela i u njega stavili svoje ruksake, te pješice otišli do trajekta jer je sve bilo jako blizu. Ukrcali smo se i uputili se prema luci Ploče. Na trajektu smo se slikali i uživali u pogledu na more uživajući u vjetru u kosi. No, s vremenom je počelo lagano kišiti pa smo se sklonili unutra gdje smo se nastavili družiti. Skoro cijelo vrijeme plovidbe koja je trajala nekih sat vremena smo imali prekrasan pogled na Pelješki most.
Kad smo pristali na obalu i krenuli dalje autobusom, rekli su nam da ćemo usput stati u Zadru što nas je sve jako obradovalo. Veselili smo se Zadru da vidimo Morske orgulje i Pozdrav Suncu. Pošto je još bio dan, Pozdrav Suncu nije svijetlio, ali su iz lagani povjetarac Morske orgulje baš prekrasno zvučale. Na povratku u autobusu smo održali kviz o svemu što nam je naša gospođa vodič putem govorila. Svi smo sve znali te je svatko od nas dobio prigodan poklon – slatkiše i kroasane. Na vozačev prijedlog da usput stanemo u McDonalds’u , svi smo u jedan glas povikali – jeeeeee!
Nakon odličnog ručka, siti smo se zaputili doma, stigavši oko 21 sati u Mursko Središće.
Ovo je za mene bilo putovanje koje nikada neću zaboraviti. Ne samo zbog druženja i zajedništva u kojem sam ta dva dana doživio, već i zbog ljudi koji su nam omogućili ovo nezaboravno putovanje. Svjestan sam da na ovakva putovanja ne ide svatko i jako sam zahvalan što sam upravo ja imao tu privilegiju. Posebno hvala udruzi “Fijolina”, kao i svim dobrim ljudima koji su u dane Porcijunkulova u Čakovcu posjetili “Fijolinin” štand i donirali sredstva kojima smo pokrili trošak autobusa. Također hvala i našem stričeku vozaču Borisu koji nas je prekrasno vozio u vrlo ugodnom autobusu, a usput nam davao super prijedloge kuda sve ići i gdje stati. Hvala gradu Mursko Središće i gradu Dubrovniku koji su također sudjelovali u ostvarenju ovog lijepog izleta.
Ovim putem se mi udomljena djeca Međimurja zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pridonjeli organizaciji ovog nezaboravnog izleta. Svi ste nam pokazali da nas volite i da vam je stalo do nas, a mi se zbog toga osjećamo prihvaćeni i posebni.
HVALA VAM
|
