Ideja da se Međimurci mogu promatrati kao posebno “pleme” Hrvata ima povijesno-kulturnu podlogu, ali i dozu romantičarskog pogleda na etnogenezu.
Međimurje je geografski mali, ali izoliran kraj između Mure i Drave, što je stoljećima stvaralo osjećaj “otoka na kopnu”. Povijesno je često bilo pod ugarskom, habsburškom i kasnije jugoslavenskom upravom, uz povremene kratke epizode autonomije ili posebnog statusa. Zbog granica i rijeka, kontakti s ostalim hrvatskim krajevima bili su ograničeniji nego sjevernim susjedima, što je pogodovalo očuvanju lokalnog identiteta.
Međimurci su narod između rijeka, koji stoljećima živi na raskrižju carstava. Njihova zemlja, plodna poput riječne doline Nila, ali manja od mnogih europskih županija, postala je samodostatni svijet.
Granice rijeka učinile su ih zasebnim svijetom unutar Hrvatske, ali i bedemom prema sjeveru.
Posebnosti su i Međimurska popevka koja je polagana, melankolična, pjeva o ljubavi, smrti i odlasku. UNESCO ju je priznao, ali ona je ionako živjela u srcima puno prije.
Unikatna je i Međimurska nošnja, skromna, ali bogata u detaljima veza, crno-bijele kontraste nose žene, dok muškarci preferiraju tamne tonove, često s crvenim rubovima.
Govori se kajkavski dijalekt s jakim lokalnim posebnostima — tzv. međimurski govor. Ima riječi i gramatičkih konstrukcija koje su specifične samo za Međimurje, uz mješavinu mađarskih, njemačkih i slovenskih posuđenica. Zbog toga se ponekad u etnološkoj literaturi spominje kao “poseban govor u okviru kajkavskog”.
Međimurci se razlikuju od drugih hrvatskih regija. Postoji snažan osjećaj pripadnosti lokalnoj zajednici. Međimurci se često prvo predstave kao Međimurci, pa tek onda kao Hrvati. U prošlosti su etnografi poput Rudolfa Horvata i Vinka Žganca znali opisivati Međimurce gotovo kao “poseban narod” unutar hrvatskog korpusa, iako uvijek s naglaskom na hrvatski nacionalni identitet.
U starijim narodnim predajama i zapisima iz 19. stoljeća katkad se govorilo o “plemenima Hrvata” — čakavci, kajkavci, štokavci, a unutar kajkavaca su se izdvajali Međimurci, Zagorci, Podravci… U tom kontekstu “posebno pleme” znači zapravo etnoregionalna skupina sa svojim govorom, običajima i povijesnim iskustvom, a ne zaseban narod.
(rt, foto: međimurska nošnja, ilustracija)