Uhvati te tuga.
Kažu nam govna smo od ljudi, zbog nas se domovina suncem okupana budi.
Kažu
Ostao si živ.
Neki ti to nabijaju na nos.
Godine rata ostavile trag.
Pitaš se, možda bi bilo bolje da si zalego tad.
Velike povlastice, kažu da si pas rata
Nema to veze, njima
Izgubio si, oca, mater, ćer, brata.
Šta ti sad hoćeš, ti bi ponovo rata
Ne ja želim, oca, majku, brata.
Možda i jesmo psi rata.
Da nas nije bilo
Klečali bi Aleksandru kralju Srba i Hrvata.
Kažu pisat u noćne sate
Nije baš priča taka
Sad se sjetim
Devedesetih
Nije to bila priča laka.
Sad pomalo sjedi starci
Smetaju svima
Ma razumijem
Dvije tisuće i prva je godina.
Oprostite svima i psima rata što nakon sedam stoljeća postoji
Domovina svih Hrvata
Ako se ikad upitate ko su bili ti momci.
Bili su domoljubi, nikad ne recite, Slavonci, Hercegovci, Bunjevci, Ličani
Bili su hrvatski dragovoljci
Predrag Mišić