Kao i 2019. godine tako i ove godine posjetili smo grad Vukovar i odali počast svim poginulim braniteljima koji su poginuli za našu slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku.
Prva postaja našeg putovanja je bila Trpinjska cesta, poznata kao i groblje tenkova. Zapalili smo svijeće kod Spomen ploče poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima pripadnicima PU varaždinske i PU međimurske koji su sudjelovali u obrani Vukovara i Borova naselja.
Stotinjak metara dalje je i novi spomenik poginulim pripadnicima postrojbi Žuti mravi i Pustinjski štakori.
Zbog korone i epidemioloških pravila, nismo mogli ući u Nacionalnu memorijalnu bolnicu Vukovar, ali naš član Srečko Lukman nam je ispričao o svom boravku u toj bolnici kada je kao ranjenik izašao s konvojem ostalih ranjenih branitelja na slobodno hrvatsko područje.
Imali smo kratku pauzu u centru Vukovara pa smo zapalili svijeće i kod Bijelog Križa na Dunavu. Križ na Dunavu je spomenik za sve one koji su svoj život dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Nalazi se na ušću Vuke u Dunav, u centru Vukovara. Na križu je uklesano glagoljicom ”Navik on živi ki zgine pošteno”, zajedno s hrvatskom šahovnicom, te natpisom ”Žrtvama za slobodnu Hrvatsku”.
Nastavili smo putovanje prema vukovarskom vodotornju na ulazu u gradsko naselje Mitnica. Visina mu je 50,33 m. Tijekom srpske agresije vodotoranj je bio jedan od najčešćih meta neprijateljskog topništva, te je na objektu vidljivo više od 640 oštećenja. Nakon obnove je otvoren za posjetitelje, te smo bili u mogućnosti i uživati u pogledu s vodotornja.
Posjetili smo Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata gdje je ekshumirano 938 tijela i na tom mjestu je postavljeno 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja postavljen je spomenik od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u sredini je “zračni” križ i vječni plamen. Na groblju su također izdvojena dva križa, jedan za najmlađu žrtvu Domovinskog rata, Ivana Kljajića koji je imao svega šest mjeseci, i za najstariju žrtvu Domovinskog rata, ženu koja je imala 82 godine.
Zapalili smo svijeće i pomolili se i na grobu zapovjednika Blage Zadre i njegovog sina Roberta koji je bio zapovjednik Turbo voda, u kojem je bio pripadnik i naš član Miroslav Radmanović koji je po procjenama drugih Vukovarskih branitelja samostalno uništio 7- 8 neprijateljskih tenkova u Borovu Naselju u obrani Vukovara.
Poklonili smo se žrtvama Ovčare i zapalili svijeće na mjestu masovne grobnice. Na kraju bitke za Vukovar na Ovčaru su dovedeni brojni muškarci, uključujući ranjene pacijente, bolničko osoblje i dio njihovih obitelji, bivše branitelje Vukovara.
Srpske snage pretvorile su Ovčaru u zarobljenički logor početkom listopada 1991. Osim masakra, 3.000 do 4.000 muškaraca zatvorenika bilo je privremeno zadržano u logoru prije nego što su prevezeni u zatvor u Sremskoj Mitrovici ili u vojarnu lokalne vojske, koja je bila tranzit punkt za srpske logore Stajićevo , Begejci i dr.
Goran Zadravec je održao kratko predavanje kod spomenika na Ovčari kako se to sve zbivalo u to ratno vrijeme 1991.
Na kraju 1. dana putovanja posjetili smo vidikovac Principovac u Iloku gdje je poginuo prvi međimurski branitelj Predrag Jurčec te nam je o tome nekoliko riječi rekao Miljenko Bakač koji je bio tada na tom mjestu kada je u neprijateljskom zrakoplovnom napadu poginuo Predrag.
Puni dojmova na kraju dana uputili smo se na zasluženi odmor.
Drugi dan putovanja započeli smo u vojarni koja nosi naziv “204. brigade Hrvatske vojske” gdje nas je dočekao pukovnik Mihaljević te nam je održao predavanje, a posjetitelji su mogli i virtualno pogledati kako je izgledao let avionom Antonov An-2 koji je prevozio sanitetski materijal.
Poslije vojarne, sudjelovali smo na sv. misi u crkvi Gospe Fatimske u Borovu Naselju.
A u centru Vukovara sreli smo se s gradonačelnikom Vukovara, Ivanom Penavom, s kojim smo se ugodno družili uz kavu i razgovor.
U Borovu Selu zapalili smo svijeće kod spomenika ubijenih12 pripadnika vinkovačke Specijalne jedinice policije.
Uz članove udruge i članove njihovih obitelji s nama su putovali i donatori te prijatelji udruge.
Ovom prilikom želimo naglasiti da će udruga i dalje nastojati organizirati put u ovaj napaćeni grad koji je naviše stradao u Domovinskom ratu.
Na kraju želimo se zahvaliti našim donatorima ovog dvodnevnog izleta a to su: Općine Strahoninec, Sveti Juraj na Bregu, Đuri Belu suvlasniku firme Brid d.o.o.Čakovec, društvo Potrošač, Vajda Čakovec i drugim donatorima te autoprijevozniku RUDItravel i njihovom vozaču Dinu Mađariću koji nas je svojom pjesmom i lijepim ponašanjem uz osmijeh uljepšao ovo putovanje.
Predsjednik udruge: Pavo Jazvić
