Đuro Varšić – pokretač razvoja Murskog Središća i žrtva totalitarnih režima

Grad Mursko Središće nastavlja projekt sastavljanja životopisa zaslužnih i istaknutih građana. Neki od njih su s vremenom zaboravljeni, a neki su na vrhuncu karijere spriječeni u daljnjem radu. Od njihovih životopisa sastavit će se biografski leksikon Murskog Središća.

Prošlo stoljeće nosilo je brojne prevrate i ratove u kojima su stradavali milijuni ljudi. Iako Mursko Središće nije bilo stratište velikih sukoba, naši su građani boravili po bojištima diljem Europe. Dvadeseto je stoljeće i razdoblje ideologija u kojima ljudski život nažalost nije puno značio. Iako Mursko Središće nikad nije bilo politički opterećena sredina, pojedini su građani nažalost osjetili surovost totalitarnih režima.

Đuro Varšić na računovodstvenom seminaru u Opatiji

U obje ove skupine spada Đuro Varšić. Rođen je godine 1920. u Murskom Središću kao dijete Stjepana i Marije Varšić. Preko majke, koja se djevojački preziva Cofek, bio je rodbinski povezan i s Karlom Mrazovićem Gašparom, jednim od najpoznatijih Središćanaca. Đuro se školovao u Osnovnoj školi Mursko Središće, a po završetku je krenuo raditi u tadašnju općinu kao pisarnički vježbenik. Sve do godine 1941. bio je zaposlenik općine, na radnom mjestu općinskog pisara. Kao 21-godišnjaka tu ga je zatekao Drugi svjetski rat i mađarska okupacija Međimurja. U listopadu je pozvan na odsluženje vojnog roka na koje se i odazvao, te se sve do svibnja 1942. nalazio u Velikoj Kaniži. Najveći dio međimurskih mladića unovačen je upravo u mađarske vojne jedinice. Svakome je u to vrijeme prije svega važno preživjeti rat, osigurati egzistenciju vlastite obitelji i čekati neka druga vremena. Eventualno odbijanje novačenja opasno bi narušilo te ciljeve.

Nakon toga Đuro odlazi na Istočno bojište gdje se nalazi sve do veljače 1943. godine, kada kao mađarski vojnik pada u sovjetsko zarobljeništvo. Zarobljenik je sve do 29. prosinca te godine, kada svojim izborom i molbom prelazi u I. jugoslavenski dobrovoljački odred formiran u SSSR-u, koji je kasnije prerastao u I. jugoslavensku brigadu. Oko 10. listopada 1944. godine u sastavu spomenute brigade prelazi kod Kladova u Jugoslaviju. Kao četni starješina sudjeluje u svim borbama u kojima je brigada sudjelovala – kod Čačka, na srijemskom frontu,na proboju srijemskog fronta i kod  Celja. Nakon što je Jugoslavija oslobođena, ostaje u aktivnoj službi Jugoslavenske narodne armije na raznim dužnostima poput četnog starješine, bataljunskog pisara, sekretara personalnog odsjeka divizije, sekretara u kadrovskom odjelu divizije, pomoćnog načelnika A.T.S. divizije i načelnika A.T.S. puka. Boravio je u to vrijeme u garnizonima u Kragujevcu, Bjelovaru, Sisku, Zagrebu, Radovljici i Kranju. Napredovao je 1946. godine u čin zastavnika, a kasnije u čin potporučnika, u kojem je godine 1949. i preveden u rezervni sastav vojske. U svojom stažu profesionalnog djelatnika vojske završio je i tri razreda gimnazije s vrlo dobrim uspjehom, a niži završni ispit s odličnim uspjehom.

Nakon što je punih osam godina proveo drugdje, vraća se u rodno Mursko Središće i zapošljava se u jednom od najvećih poduzeća u Međimurju, Međimurskim ugljenokopima. Nakon Drugog svjetskog rata Ugljenik Peklenica i ugljenokopi Kraljić & Majhen nacionalizirani su i pretvoreni u jedinstveno poduzeće koje se od 1949. godine naziva Međimurski ugljenokopi.

Đuro Varšić na otvorenju Spomenika antifašizmu, koji je danas poznatiji kao Spomenik rudaru

 

Đuro Varšić na otvaranju Kina Rudar 1959. godine

Đuro Varšić karijeru je u Međimurskim ugljenokopima započeo kao planer cijena, da bi kasnije postao glavni knjigovođa. Istovremeno, bio je aktivan u Organima vlasti i Društveno političkom životu, kao i u Savezu udruženja boraca, u Savezu komunista i u Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije. Počeo je obnašati ugledne dužnosti i u toj sferi, pa je bio i direktor Privredno – računskog sektora, a dva je puta biran i u Općinski i Kotarski odbor. To je i vrlo aktivno vrijeme u razvoju Murskog Središća, kada su napravljeni radnički dom, zadružni dom i kino dvorana, stambene zgrade za rudare, osnovna škola, započela je izgradnja ambulante i slično. Posebno se isticao brigom za siromašnu djecu i brigom za djecu koja su zbog ratnih okolnosti ostala bez jednog ili oba roditelja. Bio je aktivni sportaš i sudjelovao je u stvaranju sportskih generacija Murskog Središća. Suvremenici se ga sjećaju kao blagog i dobrog čovjeka koji je svakoga saslušao i imao dobar odnos prema svim zaposlenicima.

Đuro Varšić ostavio je trag u razvoju sporta u Murskom Središću (1-7)

 

Đuro Varšić bio je i obiteljski čovjek. Sa suprugom Anom rođenom Grubić u Murskom Središću je izgradio dom te podigao sinove Vladimira i Đuru.

Đuro Varšić sa suprugom i sinom Vladimirom u Sisku 1948. godine

Zbog svoje je popularnosti bio predložen za Poslanika republičkog vijeća Narodne republike Hrvatske. U tom je trenutku to izgledao kao savršen život. Proslavljeni vojnik, uspješan poslovni čovjek, važan član svoje zajednice i uzoran obiteljski čovjek pred kojim tek stoji blistava karijera. Ta je karijera nažalost naprasno prekinuta zbog nečeg što se službeno vodilo kao nesretni slučaj. Dokumenti koje je nosio sa sobom nestali su i nisu predani obitelji. Članovi obitelji bili su spriječeni pri pokušaju dolaska na mjesto nesreće. Đuro je skončao život padom s vlaka u vožnji, međutim, postoje svjedoci koji su obitelji prenijeli ono što se zaista dogodilo. Đuru su na vlaku presrela trojica, prema riječima svjedoka agenata Uprave državne bezbjednosti, odnosno zloglasne UDBA-e, upravo s ciljem sprječavanja njegovog dolaska u Republičko vijeće. Na vlaku je ubijen, izbačen iz vlaka, a cijela je situacija prikazana kao nesretni slučaj.

Postoje indicije da je na sazivu želio iznijeti problematiku vezanu uz poslovanje Međimurskih ugljenokopa. Govoriti o netransparentnom poslovanju, nestajanju ogromnih količina ugljena ili možda i problemima o kojima se još uvijek nije previše javno govorilo – skretanju žila ugljena ispod korita Mure i budućeg zatvaranja osnovnog izvora zarade čitavog sjeverozapadnog Međimurja.

 

Đuro Varšić drži govor na otvaranju osnovne škole u Murskom Središću 1. rujna 1963. godine (ispred u uniformi je njegov sin Đuro)

Đuro Varšić bio je prisutan na svim važnim društvenim događajima

Tajna njegove smrti ostaje nerasvijetljena sve do danas. Ožalošćena obitelj, članovi zajednice, sportaši, prijatelji i nemali broj svih ostalih ljudi koji su kroz život bili vezani s Đurom, do danas mogu tek nagađati što se točno dogodilo toga dana. Prema saznanjima koja postoje i nizu slučajnosti koje su se poklopile, kao i prema saznanjima o načinu funkcioniranja ondašnjeg sustava možemo pretpostaviti da je Đuro bio smaknut, no prave razloge smaknuća, kao ni imena počinitelja vjerojatno nikad nećemo saznati. Ironično, po njegovoj smrti javnost je putem Varaždinskih vijesti mogla saznati da je odlikovan Ordenom rada sa srebrnim vijencem. Možda će nam tek buduća arhivska istraživanja dati odgovore o tome što se uistinu moglo dogodilo…

Zoran Turk

Đuro Varšić bio je prisutan na svim važnim društvenim događajima